Gledajući sadržinu predloženih reformi, Crna Gora ulazi u možda najveću finansijsko-ekonomsku avanturu u posljednjih nekoliko decenija. Od januara doprinos za obavezno penzijsko osiguranje biće sveden na nula odsto, što praktično znači kraj sistema PIO kakav smo do sada poznavali. Građani više neće izdvajati 10 odsto bruto zarade za penzijsko osiguranje, a država će morati da obezbijedi novac za isplatu penzija iz drugih budžetskih prihoda.
Time se otvara i mnogo šire pitanje: šta će biti sa milijardama eura koje su zaposleni tokom prethodnih decenija uplaćivali u PIO? Generacije radnika godinama su izdvajale dio svojih zarada vjerujući da tim uplatama stiču pravo na penziju. Ukidanjem doprinosa, međutim, taj model se prekida, pa ostaje nejasno kako će se u novom sistemu tretirati ranije uplaćeni doprinosi i stečena prava budućih penzionera.
Vlada računa da će novac koji više ne bude izdvajan za PIO doprinose nadomjestiti kroz veću potrošnju, veće ubiranje PDV-a, akcize, porez na dobit. Međutim, time se penzioni sistem praktično još snažnije vezuje za ukupne prihode države. Crna Gora tako pravi veliki zaokret: penzije više neće biti finansirane kroz poseban doprinos zaposlenih, već će njihova isplata u mnogo većoj mjeri zavisiti od toga koliko novca država uspije da prikupi iz druigih prihoda koji u savremenim ekonomijama znaju da budu veoma nestabilni i promjenljivi.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste i činjenica da za vrijeme mogućih globalnih poremećaja (kao što smo svjedočili u slučaju pandemije korona virusa) turistička ekonomija se maltene gasi. Turizam čini skoro 30% crnogorske ekonomije, pa država za vrijeme turističke sezone ubere najviše prihoda prvenstveno od PDV-a. Djeluje da će u situaciji kada se država odriče izvjesnih i stabilnih prihoda kao što su doprinosi za PIO, jedina nada za stabilnost javnih finansija ostati turistička sezona koja zavisi od mnogo nepredvidljivih faktora.
Komentariši