Odluka da Crna Gora već više od dvije decenije nema robne rezerve nije samo ekonomska greška, već je simbol dugogodišnjeg zanemarivanja jedne od najosnovnijih državnih odgovornosti – osiguranja stabilnosti u snabdijevanju građana. Svi dosadašnji pokušaji i planovi, kao i nedavne najave premijera Spajića o ponovnom formiranju robnih rezervi, ostaju na nivou verbalnih obećanja, dok stvarna akcija izostaje.

Prema analizi Ekonomskog fakulteta, formiranje robnih rezervi bi koštalo državu 22 miliona eura, iznos koji je relativno mali u poređenju sa posljedicama koje bi nastale u slučaju ozbiljne nestašice osnovnih životnih namirnica. Međutim, ta analiza je jasno pokazala da formiranje robnih rezervi, iako ključno za stabilnost tržišta i sigurnost građana, neće dovesti do smanjenja inflacije. Očekivanja vlade da će formiranje rezervi imati značajan efekat na inflaciju pokazuju ozbiljno nerazumijevanje ekonomskih procesa. Inflacija je regionalni i globalni problem, a robne rezerve, koliko god bile važne, ne mogu biti ključna mjera u borbi protiv rasta cijena.

Vlada Crne Gore očigledno nastavlja s donošenjem pogrešnih ekonomskih odluka, baš kao što je bila i ona iz perioda vladavine Mila Đukanovića, kada su robne rezerve ukinute uz obrazloženje da su neisplative. Ta odluka, kako je kasnije pokazala analiza, bila je kratkovida i pogrešna, ostavljajući Crnu Goru u situaciji u kojoj u kriznim vremenima, poput pandemije COVID-19 ili trenutne geopolitičke nestabilnosti izazvane ratom u Ukrajini, država nije u stanju da garantuje građanima stabilno snabdijevanje osnovnim namirnicama.

Štaviše, infrastruktura za skladištenje, koja je nekada postojala, danas je u potpunosti uništena i zahtijeva ogromna ulaganja. Prema riječima posljednjeg direktora Direkcije za robne rezerve, Mira Blečića, državi bi trebalo najmanje tri mjeseca, ali i mnogo više od planiranih 22 miliona eura, da se kapaciteti obnove i dovedu u funkcionalno stanje. Ovako zapušteno stanje infrastrukture samo dodatno komplikuje situaciju, jer se jasno vidi da Crna Gora nije spremna za brzu reakciju u slučaju nove krize.

Iako se formiranje robnih rezervi predstavlja kao ključna mjera za ublažavanje trenutnog ekonomskog stanja, suština problema leži u mnogo dubljim strukturnim nedostacima. Robne rezerve su nesumnjivo korisne u kriznim trenucima, ali one ne mogu biti zamjena za dugoročne ekonomske reforme koje bi trebale riješiti pitanja visoke inflacije i slabog ekonomskog rasta.

Vlada se suočava sa pritiscima zbog rasta cijena, ali je jasno da su njeni pokušaji da se problem riješi putem robnih rezervi samo još jedan u nizu pogrešnih koraka. Dugoročne ekonomske mjere, fiskalna disciplina i podrška razvoju domaće proizvodnje su ključevi za rješavanje problema inflacije. Umjesto da se oslanja na ad-hoc rješenja, Crna Gora mora razviti ozbiljnu strategiju koja će se baviti osnovnim uzrocima ekonomske nestabilnosti, a ne samo simptomima.

Tek kada se počne ozbiljno baviti strukturnim problemima, a ne kozmetičkim mjerama, možemo očekivati stabilnost i sigurnost u snabdijevanju, kao i smanjenje inflatornih pritisaka.