Iza sjajne zvanične priče o rekordnim platama i nominalnom rastu životnog standarda u 2025. godini, ostala je stvarnost u kojoj inflacija, rast cijena nekretnina, pad stranih investicija i sve izraženija fiskalna ograničenja poništavaju efekat nominalnog povećanja prihoda. Crnogorska ekonomija ulazi u 2026. sa nizom strukturnih slabosti – visokom uvoznom zavisnošću, nedovoljnom konkurencijom na domaćem tržištu, nepovoljnom strukturom investicija i budžetom koji raste brže od same ekonomije.

Osnivač i vlasnik BI Consultinga i glavni analitičar Top Business Montenegro inicijative, Ratko Nikolić, u razgovoru za Portal Analitika objašnjava zašto je inflacija u Crnoj Gori viša nego u eurozoni, kakve rizike nosi budžetska politika i novo zaduženje, zašto pad cijena nekretnina može biti opasan, ali i zašto pitanje aerodroma, energetike i investicija zahtijeva racionalan, a ne politički pristup.

Nikolić ističe da nominalni rast dohotka nije doveo do stvarnog povećanja standarda građana.

– Pokazatelji životnog standarda su mjerljive kategorije i jasno pokazuju da naš prosječni standard nije rastao u mjeri u kojoj je rastao dohodak – kaže on. Uzrok tome je visoka inflacija, koja je i u prošloj godini bila veća nego u EU zoni. Kao uvozno zavisna ekonomija sa visokim negativnim platnim bilansom, Crna Gora je direktno pogođena inflacionim talasima iz zemalja od kojih najviše uvozi. Istovremeno, povećanje prihoda domaćeg stanovništva i značajan priliv stranih građana sa jačom kupovnom moći pojačali su domaću tražnju. U uslovima ograničene konkurentnosti, to je doprinijelo da domaća inflacija bude viša od prosjeka u EU, što je realno smanjilo kupovnu moć nominalnog dohotka.

Na srednji rok, stabilnost cijena, kako dodaje, može se postići povećanjem konkurentnosti domaćeg tržišta roba i usluga. To podrazumijeva kreiranje predvidivog poslovnog ambijenta, privlačnog za domaće i strane investitore, sa jasnim pravilima igre i pravnom sigurnošću za sve učesnike. Prema njegovoj procjeni, u prethodnom periodu nije dovoljno urađeno u tom smjeru, pa se ne očekuju značajne promjene u narednoj godini na strani ponude.

Što se tiče tražnje, moguće je da manji broj stranih građana van sezone smanji pritisak na cijene, dok tokom sezone očekuje ponovni pritisak, posebno u izrazito turističkim sredinama. Ipak, smatra da je to bolji scenario nego stagnacija tražnje ili neuspješna turistička sezona, koja bi ugrozila poslovanje privrede.

Govoreći o tržištu nekretnina, Nikolić upozorava da rast cijena u 2025. nije iznenađenje.

– Na rast utiču demografska kretanja, inflacija i nedostatak drugih opcija za investiranje – objašnjava on. U uslovima inflacije, građani žele da svoj novac investiraju, a niske kamatne stope i rizik ulaganja u biznis čine nekretnine najatraktivnijim izborom. Kroz ulaganje viška likvidnosti u nekretnine, građani sami doprinose rastu cijena, stvarajući ciklus koji može izazvati krizu na srednji rok. S druge strane, iako mnogi priželjkuju pad cijena, upozorava da bi to moglo dovesti do neizgradnje započetih objekata, što ne bi bilo dobro ni za građane ni za investitore. Nedostaje regulacija i adekvatan poreski tretman viška stambenog prostora.

Pitanje upravljanja aerodromima, kako ističe, ima značajnu ekonomsku i turističku dimenziju.

– Upravljanje aerodromima nije samo mikroekonomsko pitanje – iskustvo putnika utiče na imidž Crne Gore kao turističke destinacije – objašnjava. Nikolić izražava skeptičnost prema državi kao nosiocu biznisa u oblastima gdje privatne kompanije već imaju pozitivno iskustvo. Preporučuje da država u novom tenderskom procesu jasno definiše ciljeve i odabere iskusnog koncesionara koji će ih ostvariti. Smatra da postojeći tenderski proces nosi negativno nasljeđe i da ga ne treba idealizovati, bez namjere da uvrijedi učesnike.

Pad stranih direktnih investicija i nepovoljna struktura investicija, gdje dominiraju nekretnine, dodatno otežavaju crnogorsku ekonomiju. Nikolić objašnjava da izgradnja nekretnina rezultira zarobljenim kapitalom koji ne stvara novu vrijednost, povećava trgovinski deficit i ne doprinosi domaćoj zaposlenosti, jer građevinski radovi uglavnom zapošljavaju strane radnike. On smatra da bi privlačenje novih investitora trebalo da se bazira na slušanju postojećih domaćih i stranih investitora, jer njihovo zadovoljstvo predstavlja najbolju preporuku za nove investicije. Ohrabrivanje željenih investicija putem poreskih stimulansa mogao bi biti koristan potez.

Osvrćući se na budžet za 2026. i najave nastavka programa Evropa sad, Nikolić ističe da budžet nominalno jeste manji zbog smanjenih finansijskih transakcija, ali su ključne pozicije prihoda i rashoda veće nego prethodne godine, s rastom iznad očekivanog ekonomskog rasta. Budžetski rashodi su 80 odsto obavezujući, pa su opcije Vlade ograničene u slučaju nestabilnosti na prihodnoj strani. Prema njegovoj procjeni, potencijalni program “Evropa sad 3” mogao bi biti set sanacionih mjera nad posljedicama prethodnih programa, koji su administrativno ispunjavali predizborna obećanja bez analize dugoročne održivosti finansiranja i kvaliteta zdravstvenog i penzionog sistema.

Najavljena zaduženja u 2026. od 500 miliona eura i mogućnost dodatnog zaduženja do milijardu, prema Nikoliću, odgovaraju potrebama kapitalnog budžeta i refinansiranja duga.

– Prostor za fiskalne rezerve je razuman, ali bilo bi bolje da dio tih sredstava nastaje štednjom, kako bismo pokazali kreditorima da možemo vraćati dug iz vlastitih sredstava – kaže on.

On objašnjava da primjena mehanizama EU za prekogranično usklađivanje emisija CO2 od januara 2026. donosi dodatne troškove na uvoz struje iz fosilnih goriva. To će pojačati pritisak na domaću cijenu električne energije i dugoročno iscrpljivati Elektroprivredu Crne Gore. Iako kompanija trenutno bez problema obezbjeđuje finansiranje novih projekata, potrebno je jasno definisati strategiju cijena električne energije i postaviti ostvarive ciljeve.