Kada se decembra 2007. “Vektra Montenegro” biznismena Dragana Brkovića dočepala 59.45 odsto akcija državnog Hotelsko turističkog preduzeća (HTP) Boka, Vlada se pohvalila da je našla strateškog investitora. Radilo se biznismenu koji je u okolnostima ratnih i švercerskih 90-ih zgrnuo ogromno bogatstvo. Od nekadašnjeg majstora za popravku auspuha je postao najveći povjerilac Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) kome se dugovalo preko 60 miliona dolara, piše Monitor.

Njegovo kumstvo sa šefom režima Milom Đukanovićem je bila čista slučajnost, uvjeravali su javnost tada. Brković je u paketu dobio hotelske komplekse Plaža, Tamaris i Igalo, zemljište i ruševine hotela Boka i restoran Žanjice na poluostrvu Luštica. Po preuzimanju državne imovine za 22.2 miliona eura Brković je rekao da „vjeruje da je ovo, do sada, najbolja privatizacija u turizmu” i će biti „pouzdan partner Vladi i Crnoj Gori”.

Naknadnom analizom Brković je navodno utvrdio da će njegova investicija od 64 miliona zapravo biti „viša od 200 miliona”. Mjesec dana kasnije je najavljeno da će „svi hoteli… HTP Boka biti srušeni i do kraja 2010. ponovno izgrađeni na nivou hotelskog standarda od pet zvjezdica”. Herceg Novi će biti centar elitnog turizma, govorio je predsjednik Borda direktora Vektra Boke Mihailo Banjević i bivši rukovodilac KAP-a. Banjević je tada najavio da će Vektra sljedećih nekoliko godina izgraditi 200.000 kvadrata u koje će uložiti čak 360 miliona eura. Nakon što je još onda postalo jasno da su stotine miliona investicija bile prazna priča, Đukanović je uvjeravao javnost da su priče o neuspjehu Vektra Boke „najobičnije politikanske konstrukcije iza kojih ne stoji ni zrnce istine”. Navodno je bila kriva njegova država koja nije „blagovremeno stvorila pretpostavke za početak investicionog ciklusa” i da će, ako Brković ne ispuni dogovoreno, Vlada dovesti drugog investitora.

Po privatizacionom ugovoru, investicioni ciklus i poštovanje ugovora je trebao pratiti Savjet za privatizaciju koji će imenovati osobu ili komisiju (Kontrolora) za nadziranje ispunjenja obaveza Vektre Montenegro.

Savjet za privatizaciju se izgleda nikada nije bavio svojim nadležnostima iz privatizacionog ugovora. U dokumentu Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, kako se Savjet sada zove, od 18. juna 2026. godine, u koji je Monitor imao uvid, na drugoj strani se navodi da Savjet nema, osim aneksa osnovnog privatizacionog ugovora, nikakvu dokumentaciju o investicionim ulaganjima Brkovića. Savjet ne posjeduje niti jednu fakturu, račun, građevinske knjige, dnevnike niti bilo kakvu dokumentaciju investicionog ulaganja na koje se obavezao kum Mila Đukanovića kao strateški partner i investitor. Dalje Savjet upućuje Ellena Group Danila Matijaševića (manjinski akcionar Vektra Boke – 30 odsto akcija) koja je tražila dokumentaciju, da dokaze o investiranju traži od Privrednog suda i Ministarstva turizma. I onda, kao i sada, Savjet za privatizaciju se nalazio pod predsjednikom Vlade koji je ujedno i predsjedavajući Savjeta.

U rješenju Privrednog suda od 19. maja 2026. odbijen je zahtjev Ellena Group da se dostave informacije o četiri fakture od ukupno 2.45 miliona navodnih ulaganja Vektre Montenegro (u stečaju od 2021. godine) u Vektra Boki u planu reorganizacije kao i druga dokumentacija na osnovu koje su priznavana navodna potraživanja Dragana Brkovića u Vektra Montenegro u stečaju koji je i dalje većinski vlasnik Vektra Boke. Da se radilo o fiktivnim ulaganjima potvdio je i izvještaj revizora Ljiljane Milinović, koja nije mogla pronaći nikakve tragove, ugovore, građevinske dnevnike i knjige o izvođenju kakvih radova u Vektra Boki.

Privredni sud je u obrazloženju odbijajućeg rješenja rekao da „uvidom u spise predmeta nad stečajnim dužnikom Vektra Montenegro utvrđeno je da konkretno tražena informacija… nije sastavni dio spisa predmeta niti sud sa istom raspolaže”. Ko raspolaže ili gdje bi trebala biti dokumentacija priznatih potraživanja od strane stečajnih upravnika i Privrednog suda, ako je uopšte ima, Privredni sud nije odgovorio.

Dan prije Privrednog suda rješenje je donijela i Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) kojim se odbija pokretanje postupka protiv stečajnog upravnika Radojice Grbe u Vektra Montenegru. U prijavi protiv Grbe se navodi da je kao stečajni upravnik predstavljao većinski akcijski kapital u Vektra Boki i da je zadržao postojeći odbor direktora u Vektra Boki sa Draganom Brkovićem, Borisom Brkovićem (sin) i Milićem Popovićem, koji je bio i izvršni direktor. Grba u tome nije vidio nikakav konflikt interesa.

Čak i kada su Brkovići i Popović uhapšeni od strane Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) 27. avgusta  2021. godine oni su ostali na mjestu borda direktora i nastavili primati plate. SDT ih tereti da su tokom plana reorganizacije Vektra Boka „kao odgovorna lica u privrednom društvu, zloupotrijebili svoja ovlašćenja, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za druga pravna lica i da su sredstva kojim je društvo raspolagalo u visini od 5.075 miliona eura koristili protivno njihovoj namjeni”. SDT Brkovića i sinove sumnjiči i za „pranje dijela novca, koji je pribavljen kao protivpravna imovinska korist zloupotrebom ovlašćenja”.

ASK je u obrazloženju odbijanja za pokretanje postupka naveo da je u Vektra Montenegru stečaj uveden 15. januara 2021. a stečajni upravnici su postali javni funkcioneri, tj. definisani kao takvi tek Zakonom o sprječavanju korupcije koji je stupio na snagu 12. juna 2024. godine.

Krivični postupak protiv Brkovića i drugih pred Višim sudom u Podgorici tapka u mjestu, kao i krivični postupak protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i njemu bliskih kumova stečajnih upravnika i ostalih povezanih osoba.

Samo uvođenje stečaja u Vektra Montenegru (15. januar 2021) je bio dovoljan razlog da Savjet za privatizaciju jednostrano raskine ugovor sa Vektra Montenegrom oko preuzimanja HTP Boka. Brković nije investirao 64 miliona kako se obavezao Aneksom ugovora od 30. avgusta 2011. Hoteli su opterećeni hipotekama i dugovima od više desetina miliona eura koji su prebacivani drugim Vektra firmama istog vlasnika iako je Ugovorom predviđeno drugačije.

Kao garanciju za izvršenje posla, Brković se obavezao da dostavi list nepokretnosti kao dokaz o izvršenom upisu hipoteke u korist Vlade na određenim zemljišnjim parcelama i poslovnim prostorima. Tako se Aneksom navodi zemlja od 38.000 kvadrata u Kolašinu (KO Drijenak), poslovni prostor na Žabljaku (KO Žabljak I) površine 242 kvadrata, zemljište od oko 3.5 hiljade kvadrada i još jedan poslovni prostor od 542 kvadrata, sve na Žabljaku. Uvidom u evidenciju Uprave za nekretnine parcelama u Kolašinu ne postoji nikakav teret u korist države dok na zemljštu i nekretnitnama na Žabljaku i dalje stoji teret države uključujući i blokada za poreski dug.

Postavlja se pitanja koliko je zemlja i prostor na Žabljaku i Kolašinu dovoljno obezbjeđenje države za obavezu investiranja 64 miliona u hotelsko-turistički kompleks i ko je napravio takvu procjenu. Osim ovih garanicija koje su date umjesto novčanih garancija, kako je predviđao prvi ugovor iz decembra 2007, Vektra Montenegro je takođe bila dužna dostaviti set blanko mjenica sa klauzulom „bez protesta”, plativih po viđenju i avaliranih od Dragana Brkovića. Ukupna vrijednost svakog godišnjeg seta mjenica je bila 10 miliona eura. U slučaju nedostavljanja seta mjenica od strane Kupca Savjetu za privatizaciju, isti je imao pravo raskida ugovora. Država je kod prijenosa akcija u Centralnoj depoziratnoj agenciji (CDA) na ime kupca takođe stavila teret na akcije kako ih Kupac (Brković) ne bi otuđio ili stavio neki teret na njih. Na berzi i dalje stoji teret. Još je ranije Pokret za promjene tvrdio u parlamentu da je do kraja 2011. između 150 i 200 miliona eura kredita dignuto od strane raznih Brkovićevih firmi umjesto ulaganja u modernizacije i hotelske ekspanzije. Šta je urađeno sa silnim novcima od kredita je pitanje za tužilaštvo i kuma.

Manjinski akcionari Vektra Boke i njihovi pravni tim smatraju da je država trebala prijaviti potraživanje od 64 miliona prilikom uvođenja stečaja u Vektra Montenegro na osnovu garancija koje je dala Brkovićeva firma. Od države do sada nismo dobili jasan odgovor da li će i kako goniti propuštene dobiti i neispunjenje investicije Brkovića.

Do sada iz Savjeta nismo mogli dobiti nikakav odgovor da li je nešto preduzeto da se zaštiti interes Vlade i države i da li je išta od garancija ili mjenica aktivirano kako bi se država makar donekle namirila od štete koju je pretrpila od „investitora” i njegovog kuma. Pustoš u hotelskim kompleksima, blokada računa na preko 10 miliona eura od 2019. godine, neizmirene poreske obaveze i niz krivičnih prijava i potraživanja prevarenih radnika još nisu nagnali Privredni sud da uvede stečaj u Vektra Boku.

Da je dokumentacija o navodnim investicijama i izvlačenjima novca iz Boke isparila dok je kum vladao Crnom Gorom ne bi trebalo biti iznenađenje. Međutim, ćutanje sadašnje vladajuće većine na sistematska kršenja privatizacionog ugovora i još glasnije ćutanje pravosuđa i multimilionska šteta su razlog za ozbiljnu zabrinutost. Hitno kontrolno saslušanje u Skupštini koje su nedavno tražili Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) tek treba da se zakaže.