Premijer Milojko Spajić najavio je „istorijsku priliku“ za razvoj infrastrukture u Crnoj Gori kroz partnerstvo sa američkom firmom Bechtel i turskom Enkom, uz političko i strateško pokroviteljstvo Sjedinjenih Američkih Država. Potpisan je memorandum o razumijevanju, najavljeni su auto-putevi prema sjeveru i jugu, a sve to u kontekstu višedecenijskih snova o modernoj saobraćajnoj mreži.

Prema Spajićevim riječima, dugo se sanjao razvoj infrastrukture u Crnoj Gori, auto-putevi do mora i sjevera.

– Ovaj višedecenijski san postaje realnost. I naš strateški partner – Sjedinjene Američke Države – su spremne da pomognu na tom putu – istakao je Spajić na platformi Iks.

Ali u pozadini entuzijazma, kriju se desetine spornih projekata, optužbi, propusta i protesta koji godinama prate poslovanje ove dvije kompanije – od Latinske Amerike i SAD, do Balkana i Kavkaza. Možda je pravo pitanje: ko su Bechtel i Enka – i zašto su „motivisani“ da ulažu baš u Crnu Goru?

Bechtel: Gigant sa sjenkom

Kompanija Bechtel, jedna od najvećih građevinskih firmi u svijetu, u javnosti se često predstavlja kao simbol američke industrijske moći. Ipak, iza korporativne fasade, nalazi se niz afera koje se ne zaboravljaju lako.

Rat za vodu u Boliviji (2000)

Bechtelova podružnica, Aguas del Tunari, preuzela je vodosnabdijevanje grada Kočabambe i odmah povećala cijene – porodice su plaćale i do 25 odsto svojih mjesečnih prihoda samo za vodu. Građani su izašli na ulice, desile su se masovne demonstracije, policijska represija, ranjeni i mrtvi. Bechtel je nakon pritiska povukao tužbu protiv bolivijske vlade kojom je tražio 25 miliona dolara odštete – na kraju su pristali na simboličnih 30 centi.

“Big Dig” u Bostonu: Projekat preplaćen, životi izgubljeni

U SAD-u, Bechtel je bio glavni izvođač čuvenog projekta “Big Dig”, gdje su troškovi narasli sa inicijalnih 2,5 na preko 14 milijardi dolara. Godine 2006. došlo je do pada plafona u tunelu – jedna osoba je poginula, a kompanija je kasnije isplatila više od 350 miliona dolara u vansudskim nagodbama.

Hanford (SAD): Nuklearna čistka bez standarda

U kompleksu za dekontaminaciju nuklearnog otpada u Hanfordu, Bechtel je više puta kritikovan zbog nesigurnih praksi, kršenja sigurnosnih procedura i ignorisanja upozorenja internih inženjera. Američki Generalni inspektor je u više navrata dokumentovao ozbiljne propuste, a projekt je postao poznat kao „najskuplje i najneefikasnije čišćenje nuklearnog otpada na svijetu“.

Autoput na Kosovu: preskupo, neefikasno, politički

Bechtel je izgradio autoput na Kosovu, koji je koštao preko milijardu eura, bez otvorenog tendera i uz ozbiljne sumnje na političko lobiranje. Cijena po kilometru je bila među najvišima u Evropi, a put se danas rijetko koristi. Foreign Policy je objavio istraživački tekst pod naslovom “Steamrolled”, ukazujući na diplomatsku i finansijsku sjenku ovog projekta.

Enka: Tihi graditelj, glasne kontroverze

Za razliku od Bechtela, Enka se rjeđe pojavljuje u naslovima zapadnih medija – ali to ne znači da iza sebe nema slične probleme.

Gruzija: Povlačenje pod pritiskom građana

Enka Renewables se 2021. povukla iz izgradnje hidroelektrane u dolini Rioni u Gruziji. Projekat vrijedan 800 miliona dolara bio je predmet žestokog otpora lokalnog stanovništva i ekologa. Navodilo se da bi gradnja izazvala seizmičke nestabilnosti, potopila sela i ugrozila kulturnu baštinu. Vlada je projekt branila, ali je Enka – usred protesta i pred izbore – napustila gradilište.

Spor Enka protiv Chubb (UK-Rusija)

Enka je bila uključena u višegodišnji pravni spor sa osiguravajućom kućom Chubb, nakon požara u termoelektrani u Rusiji. U centru spora bila je nadležnost arbitraže: da li ruski ili engleski sudovi rješavaju slučaj? Predmet je došao do Vrhovnog suda Ujedinjenog Kraljevstva, koji je presudio u korist Enke. Iako pravno sofisticiran, slučaj je pokazao koliko su veliki igrači spremni da koriste međunarodne pravne rupe da bi izbjegli odgovornost.

#Makedonski koridori – primjer političkog zaobilaženja zakona

U Sjevernoj Makedoniji, Enka i Bechtel potpisali su ugovor vrijedan 1,3 milijarde eura za izgradnju koridora 8 i 10D. Ugovor je sklopljen bez javnog tendera, a Vlada je donijela čak poseban zakon kojim se izuzima od primjene ključnih zakona – uključujući zakon o javnim nabavkama i zaštiti kulturne baštine. Arheolozi su protestovali, pravnici upozoravali na kršenje Ustava, a građani su ostali bez odgovora.

Šta čeka Crnu Goru?

Premijer Spajić poručuje da će se „naredne decenije ekonomske saradnje sa SAD temeljiti“ na potpisanom memorandumu. Ali javnost, poučena iskustvima iz regiona i svijeta, s pravom pita – da li nas čeka razvoj ili zaduženje bez kontrole?

U zemlji gdje se već godinama obećavaju kilometri autoputeva koji nikako da stignu do mora, partnerstvo s firmama čija je prošlost ispunjena prekoračenjima budžeta, sigurnosnim propustima i pravnim manipulacijama – nije razlog za slavlje, već za oprez.

Ako Crna Gora uđe u infrastrukturno partnerstvo sa Bechtelom i Enkom bez potpune transparentnosti, javne kontrole i nezavisnog nadzora, prijeti opasnost da „višedecenijski san“ postane još jedna epizoda skupe realnosti – koju će na kraju, kao i uvijek, platiti građani.

Jer previše puta se pokazalo: kada Bechtel i Enka grade puteve – račun ne stiže odmah, ali gotovo uvijek bude papren.