Crnogorska državna kasa već mjesecima bilježi zabrinjavajuće podbačaje u prihodima – i to u najznačajnijim kategorijama: porezu na dodatu vrijednost, doprinosima za penziono osiguranje i akcizama. Najnoviji podaci Ministarstva finansija jasno ukazuju na ozbiljnu neravnotežu između ekonomskih ambicija Vlade i stvarnih mogućnosti crnogorske privrede. Što prije to premijer Milojko Spajić i njegovi saradnici priznaju, manja će biti cijena koju će platiti – država i građani.

Situacija je posebno kulminirala u maju i junu, kada su prihodi bili znatno niži od planiranih. U maju je budžet prihodovao 199,5 miliona eura – čak 9,2 miliona manje od planiranog. Doprinosi za PIO iznosili su 27,1 milion umjesto projektovanih 32,9, dok je naplata PDV-a izostala za više od četiri miliona. U junu je situacija dodatno pogoršana: minus u odnosu na plan iznosio je čak 19,4 miliona eura.

Iz Vlade su u početku pokušali ublažiti zabrinutost, pa su iz Ministarstva finansija ponudili objašnjenje da su majski podaci izobličeni zbog “statističkih anomalija”, odnosno zbog promjene platnog sistema u Centralnoj banci. Tako je, navodno, dio prihoda iz maja prebačen u jun. Međutim, kada je i jun pokazao veće podbačaje, izostala su suvisla objašnjenja.

Nakon što se ispostavilo da negativni trend traje već dva mjeseca, Ministarstvo finansija ponudilo je drugo tumačenje – da je u maju značajno porastao povraćaj PDV-a firmama, čak za 79 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine. Time su otvorili nova pitanja: da li je država ovog maja bila preširoke ruke, ili je prošlog bila škrtarila, ostavljajući obaveze prema privredi nezadovoljene?

Kada se shvatilo da podbačaji nijesu rezultat tehničkih problema već suštinskog nesklada između planova i realnosti, ministar Novica Vuković je pokušao relativizovati problem – preporučivši da se prihodi upoređuju ne sa ovogodišnjim planom, već sa naplatom iz prošle godine. Ali ta sugestija brzo pada u vodu, budući da je ovogodišnji budžet ambiciozniji od prošlogodišnjeg, a planovi se, očigledno, ne ostvaruju.

U periodu januar–maj rashodi su iznosili 1,14 milijardi eura, što je 84 miliona manje od planiranih. Uštede su, međutim, rezultat neizvršavanja obaveza iz Zakona o budžetu, što znači da država duguje – bilo izvođačima radova, budžetskim korisnicima ili građanima kojima kasne isplate. Ovaj metod “uštede” nije održiv ni odgovoran.

Upravo zahvaljujući ovakvom kašnjenju u isplatama i neizvršenju obaveza, budžetski deficit u prvih pet mjeseci iznosi 45 miliona eura, umjesto planiranih 106 miliona. Ako se uporedimo sa prošlom godinom, kada je budžet bio u plusu od 34 miliona, razlika iznosi skoro 80 miliona eura – na štetu države.

Ovakva fiskalna politika ostavlja sve manje prostora za zaštitu životnog standarda. Propala je inicijativa “limitiranih cijena”, a Vlada odbija da smanji PDV na osnovne životne namirnice. Porezi ostaju visoki, čak i na voće i povrće.

Istovremeno, Vlada je prekršila sopstvenu obavezu da novac dobijen emisijom obveznica koristi isključivo za vraćanje dugova i investicije. Podaci pokazuju da se taj novac troši na tekuće potrebe, što otvara prostor za nova, hitna zaduženja – vjerovatno prije nego što je planirano.

U međuvremenu, Vlada pokušava pronaći imućne, ali na procedure neosjetljive investitore kojima bi se ustupili ključni resursi zemlje – od obale do energetskih izvora. Državna imovina se rasprodaje, brodovi odlaze na doboš, a aerodromi se nude u dugoročan zakup. Cilj je da se kroz koncesije i rast potrošnje “pokriju rupe” u budžetu koje su rezultat neodgovorne ekonomske politike.

Posebno je problematičan odnos prema Fondu PIO. Prihodi tog fonda su drastično umanjeni, što dugoročno državu košta stotine miliona. Penzije sve više postaju socijalna kategorija, a ne rezultat radnog staža. Ogromna većina penzionera, bez obzira na profesiju i godine staža, svodi se na primanja u visini minimalne penzije.

Ni situacija sa prosječnim platama nije bolja – one se sve više približavaju minimalcu. A država, uprkos tome, planira dodatna opterećenja: kroz povećanje poreza, poskupljenje komunalnih usluga, legalizaciju bespravnih objekata uz naplatu brojnih dažbina.

Vlada je ipak korigovala najoptimističnija očekivanja. Projekcija rasta BDP-a od 4,8 odsto je napuštena – sada se nadaju rastu od 3,5 odsto, iako i ta brojka djeluje preambiciozno. Turistička sezona nije na nivou očekivanja, a strane investicije izostaju. Ako rezultati budu makar kao prošlogodišnji, vlast će to predstaviti kao uspjeh – iako je prošla sezona ocijenjena kao ispodprosječna.

Kompanija Fidelity Consulting nedavno je ukazala na još jednu kontradikciju: Vlada je zadržala plan rasta doprinosa za šest odsto u narednoj godini, iako su ovi prihodi u prvoj polovini 2025. manji za 11 odsto u odnosu na plan. Računica, očigledno, ne pije vodu.

Crna Gora se kreće ka ozbiljnoj fiskalnoj krizi, a Vlada i dalje bira da revidira samo ono što se više ne može sakriti. Umjesto cjelovite analize, sprovode se parcijalne korekcije. Ako se kurs javnih finansija hitno ne promijeni, građane očekuje nastavak zaduživanja, dalji rast deficita i nova runda fiskalnog pritiska. Onima koji odavde ne mogu da odu – preostaje samo da plate tuđe greške.