Iako je Glavni grad ovih dana pod paljbom obećanja političara sa svih nivoa, valja se prisjetiti između ostalih pompe i bombastičnih izjava koje su nas zatrpale prije svega tri godine. Ne samo Podgorica, već cijela Crna Gora bila je meta grandioznih planova Milojka Spajića i Andrije Mandića, koji su obećavali milijarde eura u investicijama iz Azije i Kine, a od kojih nismo vidjeli ni centa.

Milojko Spajić, tada ministar finansija, vraćajući se iz Japana, najavio je milijardu eura ulaganja. Prema njegovim riječima, pregovarao je sa najvišim zvaničnicima Japana i vodećim korporacijama, obećavajući investicije u infrastrukturu, energetiku, obrazovanje, pa čak i poljoprivredu. I dok je javnost tada bila zapljusnuta optimističnim vijestima o velikim projektima, stvarnost je pokazala drugačije lice. Niti je Crna Gora vidjela te projekte, niti su obećane milijarde našle put do državnog budžeta. Umjesto investicija, građani su morali gledati kako se država krajem prošle godine zadužuje 109 miliona eura kod domaćih banaka da popuni rupe u budžetu.

30.07. 2021 - Izjava Milojka Spajića nakon posjete Japanu

Andrija Mandić, aktuelni predsjednik Parlamenta, bio je još veći vizionar, obećavajući čak pet milijardi eura iz Kine. Na predizbornom skupu u Bijelom Polju, obećao je rekonstrukciju željezničke pruge, modernizaciju Luke Bar, izgradnju elektrana i završetak auto-puta, sve bez dodatnog zaduživanja države. Prema njegovim tvrdnjama, kineske kompanije bile su spremne da same finansiraju te projekte, a Crna Gora bi se naplaćivala iz profita. No, kao i kod Spajića, realnost je bila hladna i neumoljiva: od investicija iz Kine nije bilo ni traga ni glasa, a država je nastavila da se bori sa stalnim finansijskim problemima.

Ključno pitanje ostaje: šta se desilo sa obećanim milijardama? Odgovora nema, a ni Spajić ni Mandić nikada se nisu direktno osvrnuli na propast ovih bombastičnih planova. Umjesto konkretnih rezultata, građanima su servirana nova obećanja, servirana kao politički marketing u susret svakim izborima.

Želimo da već naredne godine nastavimo izgradnju autoputa.

Dionicom Mateševo – Andrijevica otvorićemo sjeveroistok Crne Gore i omogućiti razvoj i tog dijela naše zemlje!

Uz to pravimo preduslov da nastavimo razvoj putne infrastrukture u kompletnom sjevernom regionu i povežemo… pic.twitter.com/gNTWIyFruG

— Milojko Spajić (@MickeySpajic) December 25, 2023

  Spajić o auto-putu Mateševo – Andrijevica: U septembru '24. želim da vidim ašov u zemlji

Primjer lažnih obećanja možemo vidjeti i u najavi nastavka gradnje autoputa, kada je Spajić tvrdio da će prvi ašov biti “paf – paf” zaboden u zemlju još u septembru. Ta obećanja su nestala u tišini, dok sada obećava izgradnju Bulevara Vojislavljevića, iako još uvijek nijesu riješeni imovinsko pravni odnosi i na kojem Glavni grad radi već dvije godine, on ga sada predstavlja  kao svoj projekat. Ni najavljene plate od 700 eura u okviru programa ‘Evropa sad 2’ nijesu postale stvarnost. Radno vrijeme neće biti skraćeno na sedam sati dnevno, niti će plate biti povećane za 25 odsto, uprkos tvrdnjama iz PES kalkulatora.

U premijerovom ekspozeu obećana je i izgradnja nove bolnice u Podgorici, za koju još uvijek ne postoji ni plan, niti su započeti radovi. Takođe, nema konkretnih pomaka u izgradnji skloništa za žrtve prosjačenja i trgovine ljudima, niti u realizaciji “Kuće solidarnosti” za roditelje djece oboljele od karcinoma i drugih teških bolesti.

Pokret Evropa sad (PES) je u svom izbornom programu ambiciozno najavio projekat Montenegro Business Districta na Ćemovskom polju, blizu Podgorice, ali i nakon više od godinu dana od tih najava, od projekta nema ni traga ni glasa. Obećanje, koje je tada predstavljeno kao revolucionarna ideja za crnogorsku privredu, čini se da je samo još jedna od laži na koju su građani navikli kada su u pitanju grandiozni projekti ove partije.

Iz PES-a su tada u saopštenju tvrdili da je projekat spreman:

– Projekat koji smo spominjali prije tačno godinu dana je sada i spreman: Montenegro Business District koji će biti lociran na Ćemovskom polju. To će biti posebna biznis zona na 3 km² koja će okupiti najveće svjetske kompanije i obezbijediti zaposlenje za hiljade naših građana sa prosječnim platama preko 1000 eura, po uzoru na svjetske metropole, kao što su La Defense u Parizu, City u Londonu itd -poručili su tada iz PES-a.

Međutim, očigledno je da je ovaj projekat ostao samo na papiru, poput mnogih drugih obećanja koje su davali.

Čini se da Spajić i Mandić imaju nepresušni izvor praznih riječi i velikih obećanja koja, kao slatkiše, dijele građanima. Uoči svakih izbora, bombarduju nas velikim idejama o investicijama i boljim vremenima, samo da bi se, kada se svjetla reflektora ugase, vratili u svoje uobičajene šablone političke igre.

Građani su, nažalost, navikli na ovakav obrazac, ali to ne znači da ne bi trebalo da traže odgovornost od onih koji su obmanuli. Dok Spajić i Mandić najavljuju novu eru prosperiteta, podsjetimo ih na prošle, nerealizovane planove. Jer ako Crna Gora želi da izađe iz začaranog kruga lažnih obećanja, političari moraju biti odgovorni za ono što govore i obećavaju.

U suprotnom, predstojeći izbori će nam donijeti još jednu rundu obećanja o ‘novom Singapur’, dok ćemo, u stvarnosti, i dalje čekati prve investicije koje nikad ne dolaze.