Vladin program “Evropa Sad 2”, koji predviđa značajno povećanje minimalne i prosječne cijene rada, donosi sa sobom niz ekonomskih izazova koji će negativno uticati na privrednike, upozorava dr Gordana Radojević, predsjednica društva statističara i demografa i profesorka ekonomije, u svojoj analizi na društvenoj mreži LinkedIn.

Na osnovu dostupnih podataka, jasno je da će implementacija ovogvrop programa dovesti do povećanja prodajnih cijena zbog nekoliko ključnih aspekata:

Povećanje troškova poslovanja

Minimalna cijena rada će se povećati za 19,3  odsto , sa 565,6 eura (bruto) na 675,1 eura, u tekućoj poslovnoj godini. Ovo predstavlja neplanirani trošak za poslodavce u 2024. godini, naročito one koji zapošljavaju radnu snagu sa nižim nivoom stručne spreme. Povećanje troškova poslovanja neminovno će dovesti do povećanja cijena proizvoda i usluga. Na primjer, pekari će morati povećati cijenu hljeba, poljoprivrednici cijenu mesa, mlijeka, voća i povrća, a industrijski proizvođači cijenu hrane i pića. Ovaj talas poskupljenja možemo očekivati već od novembra 2024. godine.

Nesklad između rasta cijene rada i rasta proizvodnje

Prosječna cijena rada raste znatno brže nego ukupna proizvodnja roba i usluga u Crnoj Gori (BDP). Dok je prosječna cijena rada (bruto zarada) u odnosu na 2019. godinu administrativnim mjerama uvećana za 14  odsto  do 2023. godine, bruto domaći proizvod u istom periodu povećan je za samo 8 odsto, dok je u nekim sektorima, poput poljoprivrede, čak i smanjen (-3,3 odsto). Ovaj nesklad vodi ka rastu cijena domaće proizvodnje, što se već desilo u Crnoj Gori gdje su cijene hrane povećane za 45 odsto , u poređenju sa prosječnim rastom od 29 odsto u državama eurozone.

Negativan uticaj na štednju privrede i investicije

Povećanje prosječne cijene rada za 45 odsto od oktobra 2024. godine, sa 883 eura na 1.280,7 eura (bruto), značajno povećava troškove poslovanja, što će negativno uticati na potencijal privrede da akumulira sredstva za nove investicije. Prema podacima Monstat-a, investicije su već smanjene za gotovo 20 odsto u 2023. godini u odnosu na 2019. godinu. Bez novih investicija, nema ni širenja ekonomske aktivnosti, što će dalje ograničiti rast poreske osnovice i ekonomski razvoj.

Prirodna nezaposlenost ili deficit radne snage

Crna Gora se trenutno suočava sa stanjem prirodne nezaposlenosti, što znači da nema dovoljno radno sposobnih stanovnika (od 15 do 67 godina) koji traže posao u Crnoj Gori. Ova “nestašica radnika” je posljedica demografske krize, niskog nataliteta i emigracije. Povećanje cijene rada u ovakvom kontekstu dodatno će opteretiti poslodavce, što može dovesti do smanjenja broja radnih mjesta i zatvaranja malih biznisa.

– Slika govori više od hiljadu riječi. Cijene u Crnoj Gori (crvena linija), počinju brže rasti u poređenju sa eurozonom (plava linija), od januara 2022. godine (izvor: Eurostat). Stoga, ukoliko se implementira program Evropa sad 2 u ovoj fazi razvoja naše ekonomije, odnosno poveća prosječna cijena rada za dodatnih 45 odsto, građani mogu očekivati gubitak ne samo obećane zarade od 25 odsto, već i gubitak one koju sada primaju – zaključuje Radojević.

Ova analiza otvara pitanje o održivosti ekonomskih reformi i poziva na ozbiljnu diskusiju o mjerama koje mogu ublažiti negativne efekte na privredu i građane Crne Gore.