Dok Vlada Crne Gore javnosti predstavlja “strateška partnerstva” kao razvojnu šansu, u pozadini se sve glasnije čuju optužbe sindikata da se ključna državna imovina postepeno otvara prema uticaju stranog kapitala, bez jasnih garancija, javne rasprave i institucionalne kontrole. Posebno se to odnosi na nove dogovore sa kompanijama iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su izazvali ozbiljno nepovjerenje u “Luci Bar”.

Najnoviji memorandum koji je potpisao ministar pomorstva Filip Radulović sa kompanijom Abu Dhabi Ports Company dodatno je pojačao tenzije, jer sindikati tvrde da se iza formalno “neobavezujućeg dokumenta” krije dugoročno otvaranje vrata preuzimanju kontrole nad lukama Bar i Kotor.

Dok iz Ministarstva insistiraju da se radi isključivo o tehničkom i razvojnom okviru saradnje, radnici poručuju da je problem upravo u tome što se najvažnije odluke o strateškoj infrastrukturi guraju kroz memorandume koji ne prolaze parlamentarnu niti širu javnu provjeru.

Ovaj sporazum se nadovezuje na raniji memorandum koji je Vlada usvojila u martu, a koji je povezan sa investicionom grupom Faminas Investment Group, i koji definiše uslove moguće kupovine 22 odsto akcija “Barske plovidbe”. Upravo ta činjenica, kako ocjenjuju sindikati, pokazuje obrazac postepenog ulaska stranog kapitala u ključne državne sisteme kroz više paralelnih aranžmana.

Novi dokument obuhvata “Luku Bar” i “Luku Kotor”, a predviđa zajedničko razmatranje modernizacije, razvoja infrastrukture, digitalnih sistema i unapređenja lučkih kapaciteta. U formalnom smislu, navodi se i mogućnost saradnje na kruzing terminalu u Kotoru, kao i razvoj slobodnih ekonomskih zona i željezničke povezanosti.

Međutim, iz dva sindikata “Luke Bar” tvrde da Vlada ovakvim pristupom otvara prostor za “tiho preuzimanje odlučivanja”, jer se ključni procesi odvijaju bez javne kontrole i bez učešća zaposlenih koji direktno zavise od budućnosti te kompanije.

Posebno problematizuju činjenicu da je partner državna kompanija iz UAE, što prema njihovim navodima znači da se ne radi o tržišnom investitoru, već o produženoj ruci druge države sa sopstvenim ekonomskim i geopolitičkim interesima.

U tom kontekstu, sindikati ocjenjuju da je pristup Vlade neodgovoran, jer se strateška infrastruktura stavlja u okvir pregovora sa sistemom koji nije transparentan u pogledu dugoročnih namjera, a istovremeno se domaći radnici drže van procesa odlučivanja.

Dodatno upozoravaju da je neprihvatljivo da se o budućnosti “Luke Bar” raspravlja bez pune javne debate i bez jasnih garancija da neće doći do promjene vlasničke strukture kroz kasnije faze saradnje.

U reakciji Ministarstva, međutim, insistira se da radnici “ne treba da posmatraju razvoj kao prijetnju”, već kao priliku za jačanje kapaciteta i povećanje obima poslovanja. Navodi se da bi potencijalna saradnja mogla donijeti modernizaciju, bolju logistiku i jače pozicioniranje luke u regionalnim i međunarodnim tokovima.

Iz resora tvrde da memorandum ne predstavlja nikakvu prodaju, koncesiju niti prenos vlasništva, već isključivo okvir za razmjenu informacija, analize i buduće razgovore. Ipak, upravo ta formulacija “budući razgovori” izaziva dodatni skepticizam, jer sindikati smatraju da se time ostavlja otvoren prostor za kasnije političke odluke bez jasne kontrole javnosti.

Ministarstvo dodatno naglašava da dokument ne sadrži konkretne investicione obaveze, rokove niti finansijske aranžmane, već samo mogućnost razmatranja potencijalnih projekata u oblasti modernizacije, infrastrukture i digitalizacije.

Planirano je i formiranje zajedničke radne grupe koja bi pratila implementaciju memoranduma, što kritičari vide kao još jedan nivo institucionalnog udaljavanja odluka od javnog nadzora, uz paralelne strukture koje nijesu pod punom kontrolom domaćih organa.

Posebno je problematizovano i to što, prema dostupnim informacijama, Ministarstvo nije razgovaralo sa menadžmentom “Luke Bar”, uključujući direktora Iliju Pješčića, dok je komunikacija, kako se navodi, postojala samo sa predsjednikom Opštine Kotor Vladimirom Jokićem.

Takav selektivan institucionalni pristup dodatno je pojačao sumnje da se odluke donose zatvorenim kanalima, bez jasne koordinacije sa svim akterima koji direktno upravljaju ili zavise od rada luka.

Sindikati su posebno oštro reagovali na izostanak uključivanja zaposlenih, poručujući da se time šalje poruka da se strateške odluke mogu donositi mimo onih koji su najviše pogođeni njihovim posljedicama.

Iz Ministarstva, s druge strane, tvrde da će u slučaju konkretizacije projekata svi relevantni akteri biti uključeni, ali bez preciziranja kada i u kojoj fazi bi se to dogodilo, što dodatno ostavlja prostor za političku interpretaciju i nepovjerenje.

U cijelom procesu ostaje otvoreno i pitanje uloge arapskog partnera, jer sindikati upozoravaju da se radi o državnom investitoru čiji prioriteti nijesu isključivo ekonomski, već i strateški, dok Vlada takve ocjene odbacuje kao pretjerane.

Na kraju, iako se iz Vlade insistira na narativu modernizacije i razvoja, sve veći dio javnosti i zaposlenih u “Luci Bar” ovaj proces vidi kao još jedan primjer nejasne ekonomske politike u kojoj se ključni resursi države otvaraju prema inostranim partnerima bez dovoljno transparentnosti i institucionalnih garancija.