U izmjenama Zakona o radu koje je Skupština usvojila prošle sedmice, usvojen je i član kojim se granica za prestanak radnog odnosa po sili zakona povećava sa 66 na 67 godina života i najmanje 15 godina staža.

Ovom izmjenom vraćena je ranija granica koja je važila do juna 2021. godine, kada je tadašnja skupštinska većina spustila starosnu granicu za prekid radnog odnosa na 66 godina, uz obrazloženja koja su se u javnosti dovodila u vezu sa namjerom da se olakša smjenjivanje dijela službenika “bivše vlasti”. Iako je granica sada ponovo podignuta, ova promjena ne znači da se radi godinu duže za odlazak u penziju, jer su uslovi za penzionisanje definisani Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Izmjena omogućava zaposlenima da, ako to žele, mogu raditi najviše do 67. godine života, ali i da ranije prekinu radni odnos ukoliko ispune uslove za penziju.

Granica od 66 godina, uvedena 2021. godine, tada je usvojena bez saglasnosti Socijalnog savjeta. Od tada je Unija slobodnih sindikata vodila kampanju za vraćanje starosne granice na 67 godina, uz navode da su o tom rješenju socijalni partneri više puta postigli saglasnost, ali da poslanici nijesu bili spremni da ga usvoje.

Iz Unije slobodnih sindikata su za “Vijesti” kazali da su zadovoljni što je granica vraćena, iako smatraju da je u proteklih pet godina nanesena šteta za više hiljada radnika.

Oni su ranije upozoravali da je skraćivanje radnog odnosa izazvalo niz problema, uključujući radnike koji su imali kredite planirane do 67. godine života, pa su nakon izmjene zakona sa 66 godina morali da pređu na penziju i suoče se sa, kako su navodili, padom sa plate na znatno nižu penziju uz iste rate kredita. Takođe su isticali i slučajeve radnika koji su izgubili jednu godinu staža važnu za bodove i uslove za penziju, što je rezultiralo nižim penzijama.

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju sada propisuje da pravo na penziju imaju svi koji su navršili 65 godina starosti i imaju najmanje 15 godina radnog staža. To znači da zaposleni koji sa 65 godina ispune uslove za penziju ne moraju raditi do 67. godine, ali im se izmjenom Zakona o radu daje mogućnost da ostanu u radnom odnosu ukoliko to žele i poslodavac prihvati.

Nova izmjena Zakona o radu predviđa i mogućnost produženja ugovora o radu nakon navršenih 67 godina života, ukoliko zaposleni nije navršio 15 godina staža osiguranja, i to do ispunjenja tog uslova.

Zaposleni u javnoj upravi su u proteklih pet godina, po posebnom zakonu koji je važio samo za njih, mogli da rade do 67. godine života, što znači da je smanjenje granice na 66 godina u praksi najviše pogodilo privatni sektor.

Pitanje granice za prestanak radnog odnosa bilo je otvoreno i ranije. Pokušaj izmjene zakona kojim bi se granica vratila na 67 godina postojao je i 2024. godine, ali tada nije dobio podršku u Skupštini.

Iz Unije slobodnih sindikata su tada apelovali na poslanike da podrže izmjene, ali bez uspjeha.

Takođe su ukazivali da se ovo pitanje ne smije miješati sa starosnom granicom za odlazak u penziju, koja je uređena Zakonom o PIO i iznosi 65 godina za oba pola.

– Zakon o radu, za čiju se izmjenu zalažemo, ne propisuje uslove za sticanje prava na starosnu penziju osiguranika. Odredba zakona o kojoj je u konkretnom slučaju riječ, isključivo, propisuje uslove kada zaposlenom, bez obzira na njegovu ili volju poslodavca, radni odnos mora prestati po sili zakona – dodali su iz Unije.

Kako su pojašnjavali, predloženim izmjenama se zaposlenima ostavlja mogućnost da, ukoliko žele, ostanu na tržištu rada do 67. godine, dok mogu otići u penziju čim ispune uslove.

– Javna je tajna da je starosna granica za prestanak radnog odnosa po sili zakona (2021. godine) snižena sa 67 na 66 godina života iz političkih razloga, jer za takvo postupanje i nije bilo nijednog valjanog obrazloženja – saopštili su tada iz Unije.

Iz ove sindikalne organizacije su isticali i da se tema pristupa mladih tržištu rada ne može povezivati sa ostankom starijih radnika u radnom odnosu.

– Pristup mladima tržištu rada u Crnoj Gori ograničen je prvenstveno postojanjem nepotizma i kronizma što potvrđuju i brojna istraživanja rađena na temu zapošljavanja i zaposlenosti. U konačnom, izbor da ostanu na tržištu rada do 67. godine života biraju isključivo zaposleni koji su na to primorani, jer jedna godina duže na tržištu rada znači jednu godinu manje pukog preživljavanja sa penzijom koja bi ih sledovala – navodi se u saopštenju USS-a iz 2024.

Isti poslanici prije godinu i po bili protiv

Socijalni savjet je 2024. godine dogovorio da se granica za prestanak radnog odnosa poveća sa 66 na 67 godina života, a taj predlog izmjena Zakona o radu tada je usvojila Vlada i uputila ga Skupštini.

Međutim, grupa od 23 poslanika iz Pokreta Evropa sad, Demokrata, Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije i Bošnjačke stranke tada je podnijela amandman kojim se briše ovaj član iz predloga, uz obrazloženje da bi takvo rješenje moglo dovesti do zloupotreba.

– Mišljenja smo da zbog zloupotreba prilikom prestanka radnog odnosa, koje su se do sada dešavale u praksi, ovom rješenju moramo pristupiti na način što ćemo ih svesti na najmanju moguću mjeru, pa s tim u vezi podnosimo ovaj amandman kako bismo dali vremena stručnoj javnosti i partnerima da pronađu još bolje i preciznije rješenje. Na ovaj način doprinijeće se uspostavljanju pravne sigurnosti, obezbijediće se prostor za uspostavljanje koherentnosti pravnog sistema i jačanju povjerenja među socijalnim partnerima za uređenje ovog važnog pitanja, te prilagođavanju privrede u odnosu na planiranje radne snage – navedeno je u obrazloženju njihovog amandmana.

Na kraju je tada usvojen taj amandman, a ne predlog Socijalnog savjeta. Godinu i po kasnije, gotovo isti poslanici podržali su istu formulaciju člana zakona kojim se granica ponovo vraća na 67 godina.