Dok je Crna Gora poznata po visokom životnim troškovima, najnoviji podaci pokazuju da su cijene osnovnih namirnica u našoj zemlji postale još nepristupačnije, čak i u poređenju s Luksemburgom, jednom od najbogatijih zemalja u Evropskoj uniji, piše Pobjeda.

Ove razlike u cijenama predstavljaju ozbiljan izazov za potrošače u Crnoj Gori, gdje su cijene za mnoge proizvode znatno više nego u Luksemburgu, iako je minimalna zarada u toj zemlji gotovo pet puta veća nego u našoj.

Na primjer, za 250 grama kvalitetnog maslaca u Crnoj Gori potrošači moraju platiti najmanje četiri eura, dok najviše cijene dostižu čak 5,79 eura. U poređenju, u Luksemburgu cijena istog proizvoda počinje od samo 1,99 eura. Još veće razlike u cijenama primijećene su kod maslinovog ulja: dok je cijena litra u Luksemburgu 8,99 eura, u Podgorici se cijene kreću između 15 i 25 eura.

Osim toga, kilogram brašna u Luksemburgu košta 0,35 eura, dok u Crnoj Gori u nekim marketima dostiže cijenu od jednog eura. Litar mlijeka u tetrapaku u Luksemburgu se prodaje za 0,79 eura, dok u Podgorici cijena često prelazi jedan euro, osim ako se ne nalazite u toku privremenih akcija. Slične razlike u cijenama mogu se primijetiti i kod sokova, gdje su cijene u Luksemburgu niže za preko 20 procenata, dok je baget hljeb u Crnoj Gori 0,80 eura, naspram 0,55 eura u Luksemburgu.

Šetnja kroz podgoričke markete otkriva frustrirajuću stvarnost za potrošače: drastične varijacije u cijenama istih proizvoda, bez obzira na to jesu li na akciji ili ne. Praćenje trgovinskih marži postaje gotovo nemoguća misija, a kupci su često zbunjeni i nezadovoljni. Situacija se dodatno pogoršava u turističkim centrima, gdje cijene tokom ljetne sezone neprestano rastu, prisiljavajući građane na veće troškove za osnovne namirnice.

Jedan od razloga za ovakvo stanje je specifičan način formiranja cijena u Crnoj Gori. Trgovački lanci često sami određuju cijene proizvoda i neprekidno ih mijenjaju, što dovodi do fluktuacija i često previsokih cijena za potrošače. Dok u Luksemburgu cijene tendiraju da budu stabilnije, trgovački lanci u Crnoj Gori koriste dinamičko određivanje cijena kako bi maksimizovali profit, što direktno pogađa kućne budžete potrošača.

Minimalna zarada u Luksemburgu je među najvišima u svijetu. Od jula 2024. godine, minimalna bruto zarada za nekvalifikovane radnike iznosi oko 2.507,65 eura, dok za kvalifikovane radnike iznosi oko 3.009,18 eura. U Crnoj Gori, bruto minimalna zarada je 568 eura, dok je neto 450 eura. Razlike između bruto i neto zarade u Luksemburgu zavise od poreza, socijalnih doprinosa i olakšica, dok su troškovi života u Crnoj Gori značajno viši u odnosu na dohodak.

Ove razlike u cijenama su posebno iznenađujuće s obzirom na razlike u standardu života između dvije zemlje. Luksemburg, kao jedna od najbogatijih zemalja Evrope, očekivano bi trebao imati više cijene osnovnih životnih namirnica. Međutim, situacija je upravo suprotna, što dodatno opterećuje kućni budžet građana Crne Gore.

Ovo otvara pitanje o mjerama koje bi trebale biti preduzete kako bi se osigurala pristupačnost osnovnih namirnica za sve građane. Transparentnije prakse u formiranju cijena i bolja kontrola tržišta mogli bi doprinijeti smanjenju cijena i olakšati život građanima.