Portalu 24kroz7 dostavljeno je opsežno pravno upozorenje u ime kompanije Corporación América Airports S.A. (CAAP), upućeno Skupštini Crne Gore, u kojem se iznose ozbiljne optužbe na račun zakonitosti i regularnosti tenderskog postupka za koncesiju nad aerodromima Podgorica i Tivat, kao i tvrdnje da su nakon završetka postupka izvršene suštinske izmjene koncesionog ugovora koje, prema navodima iz dopisa, nijesu bile dio originalnih tenderskih uslova.
Naslovljeno je na:
Predsjedniku Skupštine Crne Gore – Andrija Mandić
Predsjedniku Odbora za ekonomiju, finansije i budžet – Boris Mugoša
Predsjedniku Zakonodavnog odbora – Dragan Bojović
U dopisu se navodi da Skupština donosi konačnu odluku.
Skupštini Crne Gore upućeno je opsežno pravno upozorenje u ime kompanije Corporación América Airports S.A. (CAAP), u kojem se tvrdi da postoje ozbiljne nepravilnosti u tenderskom postupku za davanje koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat, kao i da su, kako se navodi, nakon završetka postupka izvršene suštinske izmjene koncesionog ugovora koje nijesu bile dio originalnih tenderskih uslova. U dopisu se navodi da se Skupština nalazi u fazi odlučivanja o predlogu Vlade Crne Gore objavljenom 17. aprila 2026. godine, te da bi usvajanjem predloga, prema stavu CAAP-a, mogla biti potvrđena ranija, kako se tvrdi, nezakonita postupanja izvršne vlasti.
U uvodnom dijelu dopisa CAAP podsjeća da Skupština donosi konačnu odluku u skladu sa Zakonom o državnoj imovini i Zakonom o koncesijama, s obzirom na to da se radi o imovini čija vrijednost, prema novijim procjenama Uprave za imovinu, prelazi 264 miliona eura. U dopisu se izražava čuđenje zbog činjenice da je ova procjena, prema njihovim navodima, urađena tek nakon višegodišnjeg zastoja u postupku, odnosno nakon sedam godina trajanja tenderskog procesa. CAAP navodi da im nije poznato po kojoj metodologiji je izvršena nova procjena, niti im je ta metodologija dostavljena iako je ranije tražena od nadležnih organa, uključujući Ministarstvo saobraćaja i Tendersku komisiju. Takođe se ističe da je prvobitna procjena imala ključnu ulogu u definisanju koncesionih naknada i izradi finansijskih ponuda, te da bi naknadna promjena vrijednosti mogla imati direktan uticaj na zakonitost i ravnotežu postupka.
U nastavku dopisa CAAP detaljno iznosi navode o, kako tvrde, nepravilnostima u radu Tenderske komisije. Posebno se ukazuje na ponavljanje glasanja u vezi sa tehničkim ocjenjivanjem ponuda, što se ocjenjuje kao protivno pravilima postupka. Prema navodima iz dopisa, u prvobitnom bodovanju kompanija Incheon International Airport Corporation (IIAC) imala je 79,07 bodova, dok je CAAP ostvario 87,84 bodova. Međutim, nakon ponovljenog vrednovanja, IIAC je, kako se navodi, dobio 81,69 bodova, a CAAP 88,72 bodova, čime je IIAC prešao minimalni prag za otvaranje finansijskog dijela ponude.
CAAP tvrdi da je do ponovnog glasanja došlo usljed spoljnog pritiska, političkih uticaja i intervencija koje su, prema njihovim navodima, uključivale prijetnje ostavkama članova Tenderske komisije, curenje informacija u medije, kao i pravna tumačenja savjetnika Vlade Crne Gore i međunarodnih konsultanata (IFC). Posebno se osporava stav da „nula bodova“ nije adekvatan način ocjenjivanja, što je, prema dopisu, kasnije opovrgnuto od strane nadležnih institucija. U dopisu se tvrdi i da su pojedini članovi komisije u ponovljenom glasanju drastično mijenjali ocjene, uključujući prelazak sa nule na maksimalnih pet bodova, što se ocjenjuje kao nelogično i indikator vanjskog uticaja.
Dalje se ukazuje na, kako se tvrdi, matematičke nelogičnosti u bodovanju. Prema pravilima, svaki član komisije daje ocjenu od 0 do 5, nakon čega se bodovi sabiraju i dijele sa brojem članova komisije, koji iznosi 13. CAAP navodi da u pojedinim segmentima, kada se prosječna ocjena pomnoži sa 13, dobijeni rezultati sadrže decimale koje, prema njihovom tumačenju, ne bi smjele postojati ukoliko je procedura pravilno sprovedena. Na osnovu toga se zaključuje da proces bodovanja nije sproveden u skladu sa utvrđenim pravilima.
U pravnom dijelu dopisa CAAP se poziva na član 3 Zakona o koncesijama, kao i na evropsku praksu i pravna mišljenja međunarodne advokatske kancelarije DLA Piper UK LLP, tvrdeći da su opisane nepravilnosti suprotne osnovnim principima zakonitosti, transparentnosti i jednakog tretmana ponuđača.
Takođe se ukazuje na postojanje upravnih sporova pred Upravnim sudom Crne Gore, koji se vode pod oznakama U br. 5921/25 i U br. 516/2026. CAAP tvrdi da bi Skupština usvajanjem predloga Vlade mogla da „konvalidira“ postupke koji su predmet sudskog preispitivanja, prije nego što sudovi donesu konačne odluke. U dopisu se iznose i kritike na račun postupanja Upravnog suda, uz navode da su rokovi ignorisani, da dokazi nijesu razmatrani, te da odluke nijesu adekvatno obrazložene, što CAAP ocjenjuje kao uskraćivanje prava na djelotvornu sudsku zaštitu. Najavljuje se mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Crne Gore, kao i pokretanje međunarodnih arbitražnih postupaka ukoliko pravna zaštita u zemlji izostane.
CAAP dodatno ukazuje na promijenjene tržišne okolnosti nakon podnošenja ponuda, posebno potpisivanje ugovora države sa avio-kompanijom Wizz Air, koja planira otvaranje baze u Podgorici. Prema navodima iz dopisa, ova činjenica značajno mijenja finansijske i operativne pretpostavke na kojima su zasnovane ponude, jer uvodi dodatni pritisak niskotarifnih operatera koji nijesu bili uključeni u originalne modele procjene. Takođe se tvrdi da poslovni plan IIAC-a ne predviđa rad low-cost operatera, što dodatno mijenja tržišnu ravnotežu.
Najveći dio dopisa odnosi se na tvrdnje o izmjenama nacrta ugovora o koncesiji nakon zatvaranja tendera. CAAP tvrdi da je originalni nacrt ugovora bio dio virtuelne sobe sa podacima (VDR) i da je bio jasno definisan kao obavezujući „uzmi ili ostavi“ dokument, bez mogućnosti naknadnih izmjena. Poziva se na odredbe RFP-a, prema kojima prvorangirani ponuđač nema pravo da traži izmjene ugovora nakon izdavanja konačne verzije, kao i da je ugovor obavezujući za sve ponuđače.
Uprkos tome, CAAP tvrdi da je Vlada Crne Gore izvršila materijalne izmjene ugovora nakon zatvaranja tendera, bez znanja drugih učesnika, te da je izmijenjeni tekst potom dostavljen Skupštini kao dio predloga odluke. Prema njihovim navodima, time su pravila postupka promijenjena u korist prvorangiranog ponuđača IIAC-a, što se ocjenjuje kao kršenje principa jednakog tretmana.
U dopisu se zatim detaljno navode sporne izmjene ugovora.
Prema tvrdnjama CAAP-a, izmjenom člana 49.1.1 država je preuzela obavezu plaćanja svih troškova koji proizilaze iz istorijskih sudskih sporova, radnih sporova i neriješenih pitanja eksproprijacije zemljišta u Tivtu. U originalnoj verziji ugovora, kako se navodi, ove troškove je trebalo da snosi koncesionar, uključujući i razliku između domaćih i međunarodnih standarda procjene (IFC PS5 standard). CAAP tvrdi da se ovim izmjenama sav finansijski rizik prenosi na budžet Crne Gore, što bi moglo dovesti do višemilionskih troškova i potencijalnih aktiviranja raskidnih klauzula.
Dalje se navodi uvođenje obaveze države da snosi posljedice tužbi trećih lica zbog povećanog nivoa buke usljed rasta saobraćaja na aerodromima. U dopisu se ističe da takvi sporovi nisu rijetkost u evropskoj praksi i da bi mogli biti posebno izraženi u Tivtu nakon uvođenja noćnih letova. Takođe se navodi da država preuzima obavezu finansiranja mjera zvučne izolacije privatnih objekata, što, prema CAAP-u, ranije nije bilo predviđeno tenderskim dokumentima.
U dijelu koji se odnosi na tehničke i ekološke uslove, CAAP tvrdi da su iz ugovora uklonjene obaveze pribavljanja ključnih dozvola prije preuzimanja aerodroma, uključujući sertifikaciju Aerodroma Tivat i izradu ekološko-društvene studije (ESIA) za morski terminal. Prema njihovim navodima, time se omogućava preuzimanje aerodroma bez prethodne provjere tehničke i ekološke bezbjednosti, što može imati posljedice po bezbjednost saobraćaja i životnu sredinu.
U dopisu se dalje navodi da je u ugovor uvedena klauzula o odricanju Crne Gore od suverenog imuniteta u međunarodnim sporovima, što CAAP ocjenjuje kao pravno sporno u dijelu koji se ne odnosi direktno na koncesioni odnos. Takođe se ukazuje na smanjenje osiguranja odgovornosti sa 750 na 500 miliona eura, kao i na uvođenje „step-in“ prava za banke, koje im omogućava da preuzmu ulogu koncesionara u određenim situacijama i blokiraju raskid ugovora.
Na kraju se navodi da je iz ugovora uklonjena odredba o odgovornosti koncesionara za koruptivne radnje podizvođača, što se ocjenjuje kao dodatno slabljenje mehanizama kontrole.
CAAP zaključuje da Skupština Crne Gore ne bi smjela da potvrdi, kako navodi, postupak koji je opterećen ozbiljnim pravnim i proceduralnim nepravilnostima, te poziva poslanike da detaljno preispitaju sve navode prije donošenja odluke. Takođe se izražava spremnost da se dostavi dodatna dokumentacija, analize i dokazi koji, kako se tvrdi, potkrepljuju iznijete navode.
Komentariši