Kontinuirani rast cijena osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori tokom posljednje četiri godine pokazuje da se teret poskupljenja najviše prelama preko potrošača. Prema dostupnim podacima, cijene hrane su od 2021. do 2024. porasle skoro 40 %, dok su pojedine kategorije kao što su ulje, voće i povrće, mliječni proizvodi, zabilježile skokove i iznad toga. Takav trend nastavlja se i u 2025, sa inflacijom od oko 4–5 % i dodatnim rastom stanarina, režija i transportnih troškova.

Analize ekonomista pokazuju da glavni uzroci rasta cijena nisu samo globalne okolnosti, već i struktura domaćeg tržišta: Crna Gora zavisi od uvoza u preko 80 % prehrambenih kategorija, dok nekoliko velikih trgovačkih lanaca drži dominantan dio tržišta maloprodaje. Te dvije činjenice stvaraju okruženje u kojem troškovi brže rastu, a krajnji udar prebacuje se direktno na građane.

Troškovi uvoznika i distributera

Uvozni lanci u Crnoj Gori prate kretanja cijena na regionalnim i evropskim berzama. Kako raste cijena nabavke, raste i cijena ulaska proizvoda u trgovine. Tu se dodaju transport, skladištenje, energija i radna snaga, koji su tokom prethodnih godina takođe poskupjeli. Prema podacima iz sektora maloprodaje, povećanje plata zaposlenih i troškova logistike direktno se odrazilo na nabavne i distributivne cijene, koje potom utiču na maloprodajnu kalkulaciju.

Marže u trgovinskom sektoru

Iako su marže u Crnoj Gori zakonski definisane kod određenih proizvoda, trgovci imaju mogućnost da ih podižu u segmentima koji nisu ograničeni uredbama. To dovodi do situacija u kojima se ograničenje marži na osnovne proizvode kompenzuje povećanjem cijena drugih artikala u marketima.

U praksi, to znači da i kada pojedine cijene budu privremeno ograničene, ukupna potrošačka košarica i dalje poskupljuje. Analize tržišta pokazuju da je ukupni rast cijena u mnogim lancima posljedica kombinovanog efekta uvozne zavisnosti i interne politike maloprodajnih marži.

Ko plaća najviše?

Teret poskupljenja najviše osjećaju domaćinstva sa niskim i srednjim primanjima, penzioneri i mlade porodice. Rast stanarina u Podgorici, koji je u pojedinim zonama premašio 20 %, dodatno opterećuje kućne budžete. Kako se povećavaju troškovi hrane, režija i stanovanja, udio osnovnih troškova u mjesečnim primanjima raste, dok se prostor za štednju ili stabilno planiranje smanjuje.

Istovremeno, prihodi u privatnom i javnom sektoru ne prate u potpunosti inflatorni trend, što znači da realna kupovna moć opada iz godine u godinu. Upravo zbog toga se sve više domaćinstava suočava sa finansijskom nestabilnošću, a potrošnja kao ključni pokretač ekonomije usporava.

Tržišna struktura, zavisnost od uvoza i rast maloprodajnih marži zajedno čine lanac koji redovno završava na teret potrošača. Dok se ekonomski pritisci gomilaju, građani najjasnije osjećaju posljedice svakodnevno, kroz cijene na policama marketa i račune za osnovne potrebe.