Nakon što je Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) 23. jula zvanično raskinula ugovor sa švajcarskom kompanijom 8B Capital SA, sudbina Željezare Nikšić ponovo je dovedena u pitanje. Ugovor koji je trebao predstavljati prekretnicu u industrijskoj obnovi grada, završio je kao još jedan primjer nesavjesnog i politički motivisanog upravljanja državnim resursima.

U saopštenju dostavljenom Javnom servisu, iz EPCG su naveli da su bili prinuđeni da aktiviraju zakonske mehanizme zbog, kako kažu, višestrukog nepoštovanja ugovornih obaveza od strane zakupca.

– Kao odgovoran vlasnik značajnih resursa, EPCG je bila prinuđena da aktivira zakonske mehanizme koji joj stoje na raspolaganju, kako bi zaštitila interese kompanije, ali i šire ekonomske i energetske stabilnosti. Konkretno, do raskida ugovora došlo je usljed višestrukog nepoštovanja ugovornih odredbi od strane zakupca, pri čemu posebno ističemo izostanak redovnog izmirivanja zakupnine, kao i nepoštovanje materijalnih obaveza u vezi sa plaćanjem po osnovu ustupanja zaposlenih – navedeno je iz EPCG.

Podsjećanja radi, zakupac je bio u obavezi da mjesečno plaća 31.000 eura zakupnine, počev od 1. oktobra prošle godine, kao i da u prvih šest mjeseci preuzme najmanje 150 zaposlenih. Međutim, do danas nije preuzet nijedan radnik. Plate zaposlenima je nastavila da isplaćuje EPCG, a radnici su raspoređeni na poslovima gradnje solarnih elektrana i proizvodnje betonskih blokova – daleko od prvobitne namjene Željezare.

Mujović i Đukanović pogrešno procijenili partnera: 8B Capital nije ispunio uslove ugovora

Iz EPCG tvrde da su pokušali da očuvaju ugovor kroz pregovore:

– Uprkos više puta izraženoj spremnosti EPCG da kroz dijalog i konstruktivan odnos prevaziđe izazove u realizaciji ugovora, dogovoreni uslovi nisu ispunjeni, što je i dovelo do pokretanja postupka raskida – navode u saopštenju.

Ugovor sa 8B Capital potpisan je u julu prošle godine, i to na čak 50 godina, uz obavezu da u prvoj godini investitor uloži 7,75 miliona eura, a da za pet godina ta cifra dostigne 36,85 miliona. Ništa od toga nije realizovano.

U EPCG navode da će sada pokušati da zaštite ono što je ostalo:

– U narednom periodu, prioritet EPCG biće da, u okvirima zakona, zaštiti svoja ugovorna i imovinska prava, uz odgovoran odnos prema daljoj sudbini proizvodnih kapaciteta, naročito Čeličane i Kovačnice. Svjesni značaja koji Željezara ima – ne samo za lokalnu zajednicu, već i za crnogorsku ekonomiju u cjelini – intenzivno ćemo raditi na pronalaženju održivog i strateški opravdanog modela za revitalizaciju proizvodnje – ističu.

Uporedo s tim, EPCG saopštava da će nastaviti sa razvojem projekata u oblasti solarne energije, što je, kako tvrde, strateški pravac razvoja kompanije.

– Time potvrđujemo stratešku orijentaciju ka diversifikaciji proizvodnih kapaciteta i modernizaciji energetskog sektora Crne Gore – navodi se.

Ko će odgovarati za promašeni ugovor?

Ključno pitanje koje ostaje jeste – ko je omogućio ovoj firmi da dobije posao vrijedan desetine miliona, iako nije imala osnovne kapacitete da ispuni najjednostavnije ugovorne obaveze?

U zemlji u kojoj se svakodnevno govori o velikim investicijama i „istorijskim projektima“, ovaj slučaj je brutalni podsjetnik na to kako neodgovorno upravljanje može uništiti nadu jedne zajednice u oporavak.

Ne radi se samo o još jednom raskinutom ugovoru. Radi se o stotinama radnika, o povjerenju građana u institucije, o dugoročnoj šteti za crnogorsku privredu – koja se iz godine u godinu sve više oslanja na privremena rješenja, politički marketing i ishitrene investicije bez pokrića.

Dok političari potpisuju ugovore, narod i radnici plaćaju cijenu.