Dok se sa državnog i lokalnog nivoa plasiraju optimistične statistike o turističkoj sezoni i sumiraju protokolarni uspjesi, slika sa crnogorskog primorja pokazuje ozbiljno drugačiju stvarnost. U ključnim turističkim centrima desetine hiljada mještana i gostiju suočavaju se sa problemima koji odavno prevazilaze pojedinačne komunalne kvarove.

Nestašice vode i struje, zamućena voda, izlivanje kanalizacije, višenedjeljni problemi u vodosnabdijevanju, protesti građana i prijevremeni odlasci turista ukazuju na ozbiljan infrastrukturni problem koji je tokom ljeta 2026. godine izbio u prvi plan.

Umjesto da osnovna infrastruktura prati razvoj turističkih destinacija, vodovodne i elektroenergetske mreže na pojedinim djelovima obale pokazuju da nijesu u stanju da izdrže pritisak ljetnjeg špica. Između slike Crne Gore kao elitne mediteranske destinacije i svakodnevnog iskustva ljudi koji u pojedinim naseljima satima ili danima čekaju vodu i struju postoji sve veći jaz.

Najizraženiji problemi od početka juna bilježe se na području barske opštine. Sutomore i okolna prigradska naselja suočavaju se sa komunalnim problemima koji su u pojedinim zonama postali svakodnevica.

Prema procjenama, na teritoriji Sutomora ovih dana boravi više od deset hiljada gostiju, dok stanovnici visinskih zona Brca, Rutke, Šaren Sada i Suvog Potoka već nedjeljama pokušavaju da funkcionišu bez osnovnih uslova za život.

U tim djelovima Sutomora voda iz slavina, prema navodima mještana, stiže svega sat ili dva tokom duboke noći, dok su tokom dana cijevi potpuno suve. Problem tako više ne izgleda kao povremeni incident izazvan ljetnjom potrošnjom, već kao hronično stanje.

Jedan od razloga je dramatičan pad izdašnosti lokalnog izvorišta “Brca”, usljed suše i ekstremno visokih temperatura. Dodatni pritisak stvaraju ogromna potrošnja u nižim zonama i sistemi koji, pod takvim opterećenjem, fizički ne uspijevaju da vodu potisnu do viših kota.

Građani koji nemaju privatne cisterne i skupe hidrofore prinuđeni su da se snalaze kako znaju i umiju. Gosti, sa druge strane, kupuju balone vode kako bi obezbijedili osnovne higijenske potrebe.

Član Upravnog odbora Udruženja za razvoj Brca Slaviša Vučković za “Dan” upozorava da posljedice ovakvog stanja neće nestati sa završetkom ljetnje sezone, već da bi šteta mogla da se osjeti godinama kroz gubitak povjerenja tradicionalnih gostiju koji decenijama dolaze u ovaj dio primorja.

– Turisti nas s razlogom napuštaju i to je šteta koja će biti vidljiva i u narednim godinama. Po čitavu noć “lovim” vodu i punim kanistere i burad kao prije pola vijeka. Zamislite kada neko dođe iz Subotice ili Banjaluke da ljetuje u Sutomoru i naiđe na suve slavine. Ljudi jednostavno ne mogu da vjeruju da se to u ovom vijeku događa. Plašim se da, ako se ovo hitno ne riješi, turisti postaju rijetkost u našem naselju – ističe Vučković.

Bar ima novac, ali nema dovoljno infrastrukture

Na problem ne gleda samo lokalno stanovništvo. O stanju na barskom primorju oglasio se i odbornik u Skupštini opštine Bar Radomir Cakan Novaković, koji smatra da je posebno teško objasniti kako grad sa značajnim sredstvima na računu ne uspijeva da obezbijedi osnovne uslove za građane i turiste.

– Pisao sam o problemima u Šušnju. Danas čitamo o turistima koji napuštaju Utjehu nezadovoljni uslovima. Šušanj, Utjeha, Sutomore, Čanj… različita mjesta, ali sve češće ista priča: infrastruktura ne prati razvoj Bara. A moramo se zapitati kako je to moguće? Budžet Opštine Bar je oko 65 miliona eura, a istovremeno iz godine u godinu ostaju ogromna neutrošena sredstva. Samo u prethodnom periodu govorili smo o oko 30 miliona eura koji nijesu realizovani, između ostalog i zbog nedostatka spremnih i kvalitetnih projekata – naglašava Novaković.

Prema njegovim riječima, pitanje infrastrukture nije samo političko pitanje, već odnos prema razvoju grada, građanima i privredi.

– I dok novac stoji, naši građani čekaju vodu, bolje puteve, uređenu infrastrukturu i normalne uslove za život. Naši privrednici čekaju bolje uslove za rad, a turisti odlaze nezadovoljni. To nije samo pitanje politike. To je pitanje odnosa prema našem gradu. Kao privrednik znam koliko svaki gost znači. Kao Baranin znam koliko volimo ovaj grad. A kao odbornik smatram da je moja obaveza da govorim kada vidim da Bar može i mora bolje. Ne možemo imati more, prirodu, potencijal i ljude, a da nam osnovna infrastruktura bude slabija od onoga što Bar zaslužuje. Novac nije dovoljan ako nema projekata. Projekti nijesu dovoljni ako se ne realizuju. A obećanja nijesu dovoljna ako građani ne vide rezultate. Jer kada turista ode nezadovoljan, ne gubimo samo jednog gosta. Gubimo prihod, reputaciju, i dio budućnosti našeg grada – zaključuje Novaković.

Nedostatak vode pritom proizvodi i nove komunalne probleme. Pošto domaćinstva moraju da kupuju velike količine vode u balonima i plastičnim flašama, količina otpada na ulicama dodatno raste, čime se postojeći komunalni haos u sutomorskim naseljima još više produbljuje.

Ulcinj bez vode usred turističke sezone: Evropska budućnost ne počinje praznom česmom

Šest stotina kuća bez kontinuirane vode

Slična situacija je i u susjednim Rutkama, gdje više od 600 kuća gotovo tokom čitave godine nema kontinuirano vodosnabdijevanje.

Mještani podsjećaju da su sopstvenim sredstvima gradili primarnu vodovodnu mrežu i strujnu infrastrukturu. Međutim, novi, divlji i nekontrolisani priključci dodatno su opteretili sistem, do mjere u kojoj pumpne stanice ispadaju iz rada.

Problemi se ne završavaju u Sutomoru i Rutkama. Ista slika prisutna je u Dobrim Vodama, Utjehi i Čanju.

Dobrih Voda i Utjeha nemaju u potpunosti izgrađenu primarnu vodovodnu mrežu, zbog čega se građani oslanjaju na privatne auto-cisterne. Zbog ogromne potražnje njihove cijene su značajno porasle, dok visinske zone u Zaljevu i Polju danima trpe nestašicu vode.

Iz doo “Vodovod i kanalizacija” Bar na optužbe građana odgovaraju da Regionalni vodovod ne može da obezbijedi dovoljne količine vode za pokrivanje vršnih potreba tokom turističke sezone. Zbog toga, kako navode, prinuđeni su da uvode lokalna preusmjeravanja, raspoređuju dostupnu vodu po zonama i pojačavaju kontrole divljih priključaka.

Za građane, međutim, takva objašnjenja sve manje imaju težinu dok svakodnevno gledaju prazne apartmane i izmijenjene rezervacije.

Nije problem samo voda: primorje ostajalo i bez struje

Paralelno sa problemima u vodosnabdijevanju, barsko primorje tokom najvećih vrućina suočavalo se i sa prekidima u snabdijevanju električnom energijom.

Dok su Sutomore i Šušanj imali problema sa vodom, Veliki pijesak, Utjeha i Polje u više navrata ostajali su bez struje.

Kada se tome dodaju i nedavni incidenti sa izlivanjem otpadnih voda i kanalizacije na lokaciji Žukotrlica, gdje je na pojedinim djelovima plaže morala biti istaknuta zabrana kupanja, razmjer problema postaje još očigledniji.

Iz Opštinskog odbora Građanskog pokreta URA Bar stanje ocjenjuju kao alarmantno i kritično.

– Nedopustivo je da građani u 21. vijeku danima nemaju osnovne uslove za normalan život. Sutomore i Šušanj danima muku muče sa urednim vodosnabdijevanjem i restrikcijama vode, dok na Velikom pijesku, Utjehi i Polju mještani i gosti ostaju bez električne energije. Dodatno, izlivanje kanalizacije u Žukotrlici dovelo je do zabrane kupanja zbog lošeg kvaliteta vode, čime se direktno ugrožava zdravlje ljudi i nanosi nemjerljiva šteta ugledu naše opštine – saopštili su iz barske URE.

Iz te partije pozvali su Opštinu Bar, CEDIS, Vodovod i Vladu Crne Gore da se hitno i bez odlaganja uključe u rješavanje problema.

U U R A ističu da institucije i lokalna samouprava ne smiju dozvoliti da građani i turisti budu prepušteni improvizaciji, čekanju i protestima ispred šaltera.

– Ovako stanje direktno ugrožava kvalitet života lokalnog stanovništva, ali i zadaje težak udarac ljetnjoj turističkoj sezoni. Turisti koji borave bez vode i struje ili im je onemogućeno kupanje na plažama s pravom su nezadovoljni. Ovakve slike iz Bara ozbiljno narušavaju turistički proizvod grada i degradiraju reputaciju Crne Gore kao primamljive destinacije – poručili su iz URA.

Ni Boka nije pošteđena

Problemi sa infrastrukturom, međutim, nijesu ograničeni na barsku rivijeru.

Iako je Regionalni vodovod ove godine uspio da obezbijedi nešto stabilniji protok sa izvorišta “Bolje sestre” prema Budvi, Tivtu i Ulcinju, situacija u Boki kotorskoj pokazala je da stabilnost na glavnim izvorištima ne znači automatski i sigurnost na lokalnim mrežama.

Kotor je krajem jula i početkom avgusta pogodila vanredna situacija na lokalnim vodoizvorištima. Nevrijeme i zamućenje izvora doveli su do toga da voda na području čitave kotorske opštine danima nije bila higijenski bezbjedna za piće.

Mještani i veliki broj turista tada su bili prinuđeni da se snabdijevaju isključivo flaširanom vodom. Situacija se stabilizovala tek 3. avgusta, kada su nadležne analize potvrdile da je voda ponovo ispravna.

U Herceg Novom je problem dobio drugačiji oblik. Zbog ogromne potrošnje tokom vrhunca turističke sezone i potrebe da se sačuva izdašnost izvorišta Opačica, od 6. avgusta uvedene su zvanične noćne restrikcije na teritoriji cijele opštine. Voda se isključuje od ponoći do pet časova ujutru kako bi se rezervoari mogli napuniti za naredni dan.

Istovremeno, na lokalnim izvorištima poput Sušćepana i Trebesina voda danima nije bila za piće bez prethodnog prokuvavanja. Visinske zone Igala, Savine i Škvera suočavale su se sa čestim višenedjeljnim havarijama na zastarjelim cijevima.

U drugom prikazu problema u Boki navodi se i da su u visinskim zonama Sušćepana, Ratiševine i Trebesina registrovane povremene višečasovne havarije na mreži, uz preporuku da se voda ne koristi za piće bez obaveznog prokuvavanja.

Glavni problem ostaje lokalna mreža

Ovogodišnja iskustva sa primorja pokazuju da čak i kada na glavnim izvorištima postoji dovoljna količina vode, lokalni sistemi često nijesu sposobni da izdrže pritisak turističke sezone.

To je posebno vidljivo u Baru, gdje se višegodišnji problemi sa infrastrukturom prepliću sa ekstremnim vremenskim uslovima, ogromnim sezonskim povećanjem potrošnje i nekontrolisanim priključivanjem na postojeće mreže.

Sličan obrazac, u različitim oblicima, može se vidjeti i u drugim primorskim opštinama. U jednom slučaju problem nastaje zbog zamućenja izvora, u drugom zbog noćnog ograničavanja potrošnje, a u trećem zbog zastarjele mreže. Zajedničko im je to što lokalna infrastruktura teško podnosi ono što se od nje očekuje tokom turističkog špica.

Kada se podvuče crta ispod ovogodišnjih ljetnjih problema, postaje teško ignorisati činjenicu da crnogorski turizam najveći udar trpi upravo na onome što bi trebalo da bude njegov temelj – osnovnoj infrastrukturi.

Svaki prekid u napajanju električnom energijom, svaka suva slavina, svaka neispravna voda i svaka zabrana kupanja direktno urušavaju godine ulaganja u promociju i izgradnju turističkog imidža zemlje.

Crna Gora može imati more, prirodu, turistički potencijal i veliki broj gostiju, ali ako vodovodne, kanalizacione i elektroenergetske mreže ne mogu da podnesu ljetnju sezonu, pitanje više nije samo kako privući turiste, već kako ih zadržati.

Ukoliko se umjesto kozmetičkih intervencija i međusobnog prebacivanja odgovornosti između različitih nivoa vlasti hitno ne pristupi sistemskoj rekonstrukciji vodovodnih i elektroenergetskih mreža, rizik nije samo u još jednoj lošoj sezoni.

Rizik je da Crna Gora postepeno izgubi reputaciju mediteranske destinacije u koju se gosti rado vraćaju i postane mjesto koje će zbog nepouzdanih osnovnih uslova za boravak početi da zaobilaze.