Iz NVO Udruženje penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka“ ocijenili su da se pričom o deficitu Fonda PIO javnosti i penzionerima skreće pažnja sa mnogo ozbiljnijeg problema – niskih sadašnjih primanja, pada njihove realne vrijednosti i krajnje neizvjesnosti budućih penzija, prenosi “Dan”.

Prema njihovim riječima, posljednjih mjeseci u javnosti se učestalo govori o finansijskom manjku Fonda PIO. Nedavno je objavljeno da je za prvih sedam mjeseci 2026. godine taj nedostatak iznosio oko 253 miliona eura, uz procjenu da bi do kraja godine mogao premašiti 400 miliona eura.

Međutim, iz Udruženja upozoravaju da termin „deficit Fonda PIO“ nije sasvim precizan. Kako objašnjavaju, riječ je o razlici između prihoda Fonda ostvarenih od doprinosa i njegovih ukupnih potreba, pri čemu se ta razlika pokriva iz opštih prihoda budžeta. To, naglašavaju, nije isto što i budžetski deficit države, koji predstavlja razliku između ukupnih državnih prihoda i rashoda i koji se, kada postoji, pokriva raspoloživim rezervnim sredstvima i zaduživanjem.

Poseban problem, prema ocjeni Udruženja, nastao je nakon što je stopa PIO doprinosa smanjena sa 20,5 odsto na 10 odsto. Zbog toga više nije realno očekivati da doprinosi mogu, kao ranije, finansirati najveći dio penzijskih rashoda – jedne godine čak oko 90 odsto.

Crna Gora je time, praktično, prešla na kombinovani sistem finansiranja penzija, koji se oslanja i na doprinose i na opšte poreske prihode. Činjenica da doprinosi sada pokrivaju manje od polovine potreba Fonda, smatraju u Udruženju, sama po sebi ne znači da su penzije ugrožene niti da postoji opasnost od prestanka njihove isplate. Budžetski transfer Fondu sastavni je dio aktuelnog modela finansiranja.

Upravo zbog toga, upozoravaju, predstavljanje budžetskih izdvajanja kao neposredne prijetnje penzionerima samo proizvodi strah i udaljava javnost od stvarnih slabosti penzijskog sistema.

Mnogo važnije pitanje od nominalnog salda Fonda PIO jeste, kako ističu, koliko penzioneri zaista mogu da kupe svojim primanjima.

Inflacija i rast nominalnih zarada povećavaju osnovicu za obračun doprinosa, pa samim tim rastu i nominalni prihodi Fonda. Ali rast cijena istovremeno povećava i troškove života, zbog čega je neophodno povećavati penzije kako bi se očuvala njihova realna vrijednost i kupovna moć. U praksi, međutim, usklađivanja često kasne na štetu penzionera.

Zbog toga, poručuju iz Udruženja, sam rast prihoda od doprinosa ne može biti dokaz da je finansijska održivost sistema bolja. Istovremeno bi trebalo pratiti kretanje mase zarada, zaposlenosti i naplate doprinosa, ali i rast prosječne penzije, ukupnih penzijskih rashoda i iznosa budžetskih transfera koji su potrebni za funkcionisanje sistema.

Brojke koje navode iz Udruženja, kako tvrde, mnogo slikovitije govore o položaju penzionera nego priča o nominalnom deficitu Fonda.

Minimalna penzija za oko 65.000 penzionera, prema njihovoj ocjeni, realno je srozana na kupovnu moć od svega 300 eura. Prosječna penzija veća je od minimalne za samo 21 odsto, dok broj korisnika penzije do visine prosječne penzije iznosi čak 82.000, odnosno gotovo 70 odsto ukupnog broja penzionera. Dodatno, prosječna penzija posmatrana u odnosu na medijanu, kako bi, prema njihovom stavu, trebalo da se izračunava, zapravo je još niža.

Sve to, smatraju u Udruženju, pokazuje gdje se nalazi pravi „deficit“ – ne u Fondu PIO, već u penzionerskim primanjima.

Veliki broj penzionera, kako upozoravaju, teško uspijeva da podmiri sve veće troškove hrane, stanovanja, energije, ljekova i drugih osnovnih životnih potreba. Zbog toga je ključno pitanje može li sadašnji nivo penzija uopšte obezbijediti dostojanstven život i da li postojeći sistem usklađivanja uspijeva da očuva njihovu kupovnu moć.

Iz Udruženja smatraju da bi država umjesto zastrašivanja javnosti pričom o „deficitu“ trebalo transparentno da pokaže koliko se iz svih izvora izdvaja za penzije i da li realni nivo tih primanja prati rast životnih troškova.

Još ozbiljnije pitanje odnosi se na generacije koje tek treba da odu u penziju.

Ako današnji zaposleni tokom radnog vijeka izdvajaju za PIO približno upola manji procenat zarade nego prethodne generacije, potpuno je legitimno pitati kakav nivo penzijskih prava mogu očekivati kada dođe vrijeme njihovog penzionisanja. Njihove buduće penzije, prema ocjeni Udruženja, zavisiće između ostalog od odluka koje će država donositi u narednim godinama i od stanja javnih finansija.

To pitanje, poručuju, zahtijeva odgovor nadležnih institucija, a ne dodatno zastrašivanje javnosti nominalnim „deficitom“ koji, kako ocjenjuju, ne rješava nijedan od ključnih problema penzionera.

– Ako ima deficita, onda ga ima u nedostatku razumijevanja penzijskog sistema od strane onih koji njime upravljaju – poručili su iz Udruženja penzionera Crne Gore „Za dostojanstven život čovjeka“.

Čelnicima Fonda PIO ostale „nemušte izjave“

Iz Udruženja su se posebno osvrnuli i na ulogu rukovodstva Fonda PIO, navodeći da su posljednjim izmjenama zakona čelnici Fonda ostali bez ikakvih nadležnosti po tom osnovu.

Zbog toga im je, prema ocjeni Udruženja, preostalo da povremenim „nemuštim izjavama popunjavaju medijski prostor“.

Istovremeno, kako ističu, dva vladina odgovorna ministarstva zadužena za socijalnu brigu o građanima ne nalaze za shodno ni da se oglase povodom ovog pitanja.

Takav odnos prema problemu, zaključuju u Udruženju, dodatno pojačava zabrinutost i ostavlja veoma sumornu sliku budućnosti socijalnog sistema Crne Gore.