Troškovi života u Crnoj Gori nastavljaju da rastu, dok državne mjere ograničavanja marži i parcijalne intervencije ne uspijevaju da zaštite standard građana. Prema nedavnom istraživanju Centra za edukaciju, informisanje i istraživanje Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), sindikalna potrošačka korpa za četvrtu kvartal 2025. godine iznosi 2.045 eura, što je za 195 eura više nego u istom periodu prije dvije godine, kada je objavljena prva sindikalna korpa.

Ovaj iznos pokriva sve ključne stavke potrebne za dostojan život četvoročlane porodice: troškove hrane, pića, neprehrambenih proizvoda, stanovanja i komunalija, lične higijene, zdravlja, obrazovanja, kulture, ali i drugih potreba. U poređenju sa trećim kvartalom 2025. godine, došlo je do smanjenja troškova prehrambenih proizvoda za 15 eura (2,33 odsto), kao i troškova obrazovanja i kulture za 30 eura. S druge strane, troškovi stanovanja i komunalija porasli su za 5 eura (1,96 odsto) zbog pojačane sezone grijanja i većeg prosječnog računa za električnu energiju, dok su troškovi lične higijene i zdravlja povećani za 10 eura (7,41 odsto) zbog rasta cijena ljekova. Ukupno gledano, sindikalna potrošačka korpa za četvrti kvartal manja je za 30 eura u odnosu na treći kvartal, dok je u poređenju sa četvrtim kvartalom 2024. godine veća za 75 eura (3,81 odsto).

Prva sindikalna potrošačka korpa objavljena je 2023. godine i iznosila je 1.850 eura. Tada je u čak sedam kategorija došlo do značajnih promjena – troškovi prehrambenih proizvoda porasli su za 50 eura, imputirane rente za 40 eura, tekućeg održavanja za 10 eura, stanovanja i komunalija za 40 eura, proizvoda za ličnu higijenu i njegu zdravlja za 15 eura, obrazovanja i kulture za 5 eura, dok su troškovi ljetovanja povećani za 35 eura. U poređenju sa današnjim podacima, sindikalna potrošačka korpa porasla je za 195 eura ili 10,54 odsto.

Krajem 2011. godine minimalna potrošačka korpa po Monstatu iznosila je 770 eura. Monstat je u međuvremenu mijenjao metodologiju izračunavanja, što je dovelo do toga da zvanična potrošačka korpa nije adekvatno pratila rast troškova života. Zvanični podaci Monstata posljednji put su objavljeni u decembru 2023. godine, kada je minimalna korpa iznosila 830 eura. Od tada, Unija slobodnih sindikata preuzela je obavezu objavljivanja sindikalne potrošačke korpe, koja vjerodostojnije prikazuje stvarne potrebe građana.

Mirza Krnić iz Pokreta Preokret ističe da državne mjere poput ograničavanja marži i parcijalnih intervencija uglavnom služe kao marketinški potezi, bez stvarne namjere da ublaže udar na kućne budžete.

– Četvoročlanoj porodici u Crnoj Gori danas je za dostojan život potrebno 2.045 eura mjesečno. Umjesto rješavanja uzroka inflacije, država se bavi posljedicama, ostavljajući građane da sami snose teret rasta cijena, uvozničkih lobija i koncentrisanog trgovinskog kapitala – kaže Krnić.

On dodaje da kratkoročne mjere mogu imati minimalni efekat:  – Vrlo su ograničenog opsega, možda daju male kratkotrajne rezultate, ali dugoročno mogu proizvesti veće probleme za privredu i građane. Inflacija je u novembru iznosila 4,2 odsto i teško da možemo očekivati pad. Problem se ne rješava od posljedice možete ograničiti maržu, ali krupni trgovinski kapital lako može zaobići tu mjeru. Imamo i problem uvozničkih lobija, a regulisanje samo nekoliko proizvoda dovodi do sličnih cijena kod drugih proizvođača. Odgovornost je na državi, a ne privredi – navodi Krnić.

Struktura crnogorskog tržišta dodatno pogoršava situaciju. Kako objašnjava Krnić, tržište je visoko koncentrisano u rukama nekoliko velikih lanaca, sa tendencijom monopolističkog nastupa.

– Crna Gora uvozi inflaciju, a domaća proizvodnja je nedovoljno razvijena. Limitiranjem marži trgovci lako prenose troškove na druge proizvode ili dobavljače, koji opet reaguje povećanjem cijena. Sistem nema unutrašnju otpornost, a uvozna zavisnost i značajno učešće usluga vezanih za turističku sezonu dodatno nas čini ranjivim – kaže Krnić.

Prema njegovim riječima, rješenje je razvoj domaće proizvodnje i preduzetništva, što bi smanjilo uvoz, povećalo izvoz i potrošnju domaćih proizvoda, pozitivno uticalo na zaposlenost, produktivnost i konkurentnost, a samim tim i na snižavanje cijena. Predložio je i uvođenje robnih rezervi, povezivanje proizvođača u zadruge, garantovanje otkupa po unaprijed definisanim cijenama, pomoć u brendiranju proizvoda i smanjenje troškova transporta.

Krnić napominje da su limitiranje marži i slične kratkoročne mjere korisne samo u kriznim vremenima, dok dugoročno ne mogu biti strategija.

– Visoka uvozna zavisnost čini nas ranjivim na inflatorne udare sa svjetskog tržišta. EU povremeno koristi ograničavanje marži, ali kao jednu od mnogih mjera i u ograničenom opsegu, uz poresku i monetarnu politiku, subvencije i kontrolu kartela – objašnjava.

Na kraju, Krnić ističe da Vlada može direktno uticati na cijene kroz akciznu i poresku politiku, jačanje kontrole velikih trgovinskih lanaca, sprječavanje negativnog uticaja uvozničkih lobija i promovisanje domaćih proizvoda.

– Da postoji vizija, kroz sve ove aktivnosti mogli bismo promovisati ekonomski patriotizam i pomjeriti stvari ka opštem dobru i koristi građana. Trenutna Vlada nema ni interes, ni ideju kako to sprovesti – zaključuje Krnić.