Nacume Soseki jedan je od najvažnijih pisaca japanske književnosti s kraja 19. i početka 20. vijeka. U svojim romanima i esejima neprestano se bavio pitanjima identiteta, otuđenja, znanja i unutrašnjeg nemira. Imao je veliko poštovanje prema kineskoj i japanskoj klasičnoj književnosti, ali je bio i izuzetno znatiželjan prema evropskoj misli i književnosti, naročito onoj engleskoj.

U nastavku donosimo izbor deset djela koja su oblikovala njegov pogled na književnost i svijet.

1. “Priča o Gendžiju” Murasaki Šikibu

Kao i mnogi japanski intelektualci, Soseki je još od mladosti bio očaran ovim klasikom iz 11. vijeka. Smatrao je da “Priča o Gendžiju” posjeduje jedinstvenu sposobnost da izrazi nijanse ljudske duše, posebno osjećaj tuge i neuhvatljive ljepote prolaznosti – ono što je kasnije i sam u svojim djelima tražio.

2. “Hođoki” Kamo no Čomea

Kratko i gorko remek-djelo iz perioda Kamakura, koje govori o povlačenju iz svijeta u asketsku samoću, za Sosekija je predstavljalo vrhunac budističke mudrosti i japanske introspektivnosti. Nerijetko je u ovom tekstu tražio utjehu u trenucima vlastitih duševnih previranja.

3. “Zapisi u dokolici” Jošide Kenka

Soseki je volio fragmente ovog djela i često ih citirao. Njegova duhovitost u sagledavanju ljudske slabosti duboko su odjekivali u Sosekijevoj vlastitoj filozofiji života.

4. Servantesov “Don Kihot”

Za vrijeme boravka u Londonu, Soseki je sa velikim zanimanjem čitao ovo djelo. Bio je dirnut tugom koja stoji iza komičnog – Don Kihot mu je bio oličenje tragične borbe između ideala i stvarnosti, vječite teme koja se provlači i kroz njegova djela.

5. “Hamlet” Vilijama Šekspira

Soseki je često proučavao Šekspira, ali je “Hamlet” posebno isticao zbog njegove unutrašnje borbe, sumnje i preispitivanja. U tom dramskom liku prepoznao je univerzalni osjećaj nesigurnosti i čovjekovu težnju da nađe smisao u svijetu koji je često bezosjećajan.

6. Zbirka Man’jošu

Najstarija japanska antologija poezije bila je za Sosekija neiscrpan izvor nadahnuća. U njenim stihovima nalazio je iskrenost, jednostavnost i duboku povezanost sa prirodom, koju je i sam nastojao oživjeti u svojim književnim djelima.

7. Volterov “Kandid”

Iako je bio oprezan prema prekomjernom cinizmu, Soseki je u “Kandidu” cijenio sposobnost da se kroz ironiju progovori o zabludama ljudskog društva. Bio je svjestan moći književnosti da, na prvi pogled lakonski, a zapravo veoma ozbiljno, postavi važna pitanja.

8. Poezija Du Fua

Du Fu, veliki kineski pjesnik iz dinastije Tang, bio je za Sosekija oličenje pjesničke etike. Njegova briga za običnog čovjeka, njegov osjećaj gubitka i tuge, kao i savršenstvo u formi, činili su ga jednim od njegovih najvećih uzora.

9. “Gordost i predrasude” Džejn Ostin

Iako se ova knjiga često doživljava kao “ženska” književnost, Soseki je izuzetno cijenio njen slojevit prikaz društva, kao i suptilnost dijaloga i pronicljivost kojom Ostin portretiše ljudsku taštinu i klasne odnose.

10. “Egoista” Džordža Meredita

Djelo koje ga je baš zaintrigiralo zbog izvanredno prikazanog lika samoljubivog muškarca. U ovom romanu Soseki je pronašao snažnu kritiku muške gordosti i nedostatka samoproučavanja – osobina koje su ga često zaokupljale i u vlastitom pisanju.

Sosekijev čitalački svijet bio je složen i raznolik – od starih japanskih i kineskih klasika, preko evropskih mislioca i pjesnika, do britanskog realizma i satire. Ono što sve ove knjige povezuje jeste duboka potraga za smislom, osjećaj za nijanse ljudske psihe i prepoznavanje ljepote i tuge u svakodnevici. Baš kao i u njegovim romanima.