Jedan od najzagonetnijih i najinteresantnijih renesansnih umjetnika svakako jeste Albreht Direr. Bio je njemački slikar, bakrorezac, teoretičar umjetnosti, ali ipak mađarskog porijekla.

Radovi ovoga umjetnika vezani su najviše za religiozne teme, ali i za teme prirode. Bio je vrhunski majstor geometrije i proporcije. Putovao je u Veneciju i dopisivao se sa umjetnikom Rafaelom. U poznim radovima bio je pod snažnim gotičkim stilom. Direrove radove odlikuje zatvorenost prema spoljnjem svijetu, a gledaocu kao da treba da otkrije njihovu mističnu suštinu.

Neki poznavaoci umjetnosti i djela ovoga umjetnika svjedoče da se njegovi radovi zaista odlikuju simbolizmom, pri čemu svaki detalj na djelu ima tajanstveni karakter. Posebno to važi za „Melanholiju“, gdje se detalji vezuju za članstvo umjetnika u tajnom društvu, koja su u periodu humanizma i renesanse počela da izlaze iz skrivenosti srednjovjekovnih religijskih zabrana. Ali i sam umjetnik po sebi imao je, što je lako uočiti u njegovim djelima, tajanstvenu osobenost, skrivenost od svijeta. Možemo, na osnovu raznih filmova koji opisuju ovaj period, pretpostaviti karakter Direra u manje-više prašnjavoj radionici njemačkog govornog područja, gdje dolaze narudžbine ćutljivom ili samozatajnom čovjeku uronjenom u svoj svijet Biblije, prirode i skrivenih, možda od strane vlasti okarakterisanih jeretičkih učenja. Sve ovo Albrehtu Direru daje izvjesni mistični karakter, slično kao i njegovom zemljaku, filozofu-obućaru Jakobu Bemeu, koji i do danas fascinira filozofe, teologe, istoričare i naučnike koji se bave ovim periodom. Sam Beme je, po nekim tvrdnjama, lužički Srbin. Uticao je i na ključnog ruskog liberalnog filosofa dvadesetog vijeka Nikolaja Berđajeva, koji je posvetio jednu svoju knjigu njegovom učenju. Njemačka se u ovom periodu odlikovala prodorom alhemije, hermetizma, kabale, sufizma i drugih netradicionalnih mističnih učenja, pa su ostale i neke knjige, koje nazivaju grimoari, u kojima se opisuju pomenuta učenja, ali koja spadaju u klasična djela zapadne ezoterije, bez obzira na njihova različita porijekla.

Direr je poznat po svojim autoportretima, od kojih je prvi naslikao sa svega trinaest godina, a zadnji sa dvadeset osam. U posljednjem autoportretu Direr je lijep, hristolikog izgleda, i sama slika nosi poruku koja se dugo nije mogla protumačiti. Poruka bi otprilike sa latinskog prevoda glasila: „Ovako prolazi sve zemaljsko.“

Druga značajna djela Direra su Poklonjenje mudraca, Četiri apostola, Portret imperatora Maksimilijana, Portret mladića, Poklonjenje Svetom Trojstvu.

Prvi je u Evropi napravio Magični kvadrat.

Albreht Direr ostaje i dalje tajna.