Arhitekta Adem Dado Tuzović radio je i stvarao na više kontinenata, u ozbiljnim korporacijama. Razgovarali smo o Kini, Americi, Africi, povratku u Crnu Goru, ali i o arhitekturi, prostornom planiranju, underground kulturi…

Inicijator je zanimljive “Gerila Akcije”, kroz pažljivo osmišljen koncept i oživljavanje umjetničke scene Glavnog grada. Njegova velika ljubav je Ulcinj, ali i Njujork, koji nosi sa sobom…

Građanski je vrlo osviješćen, uvijek direktan i iskren kada su u pitanju aktuelne “vruće” teme na političko-društvenoj sceni.

– Veliko iskustvo u arhitekturi, radio si za ozbiljne koorporacije kod nas i vani..Nedavno si došao; sta je bilo presudno da se vratiš u Crnu Goru?Kakve impresije donosis iz zemlje gdje si boravio ?

Jesam, radio sam i bavio se arhitekturom na tri kontinenta. Amerika, Kina i sada Afrika. Moja putovanja nisu bila samo profesionalni izazov i prilika za intelektualno nadmetanje sa kolegama sa zapada i istoka, vec i lična potraga.

Uvijek sam osjecao potrebu da radim na sebi, da tragam za autentičnosću, oslobađam se nametnutih paradigmi,vjerujući da tek kada se oslobodimo iluzija koje nam društvo nameće, mozemo doći do univerzalnog izvora ideja i stvarati iz stanja potpune unutrašnje slobode.

Amerika i Kina su gusto naseljene zemlje, posebno urbani centri, megalopolisi poput New Yorka, Hong Konga, Guanghzua. To su vertikalni gusto naseljeni gradovi oblikovani ekonomskim silama. Neboderi dominiraju, urbanizam je vođen strogim zakonskim regulativama, a javni prostor je sekundaran u odnosu na privatni razvoj. To su sredine koje su vođene tržišno, gdje je tempo modernizacije ekstremno brz. Dok na drugoj strani u Africi, konkretno u gradu Benghaziu u Libiji. Grad se suočava sa haotičnim i neorganizovanim rastom. Urbanizacija je poradična, postkonfliktna rekonstrukcija, i kolonijalni uticaj Italije stvorili su fragmentirani urbani razvoj. Kombinuju islamske, mediteranske i  kolonijalne uticaje, ali bez jakih zakona o zaštiti kulturne baštine, novi razvojni projekti ignorišu tradicionalne urbane obrasce, u projektovanju se oslobađaju tradicionalnog ornamenta i dekora i okreću savremenim pojednostavljenim formama.

U Libiji sam vidio odnos vlasti prema narodu i kako loše planiranje, nemanje strategija razvoja i korupcija dovode društvo u stanje apatičnosti i letargije. Mislim da je to bio najveći razlog zašto sam se vratio u Crnu Goru i pokrenuo inicijativu Gerila akcija o kojoj ćemo govoriti.

– Sta je za tebe arhitektura?

Arhitektura je prema definiciji primijenjena umijetnost koja za cilj ima stvaranje humanih prostora, kroz urbanizam u širem smislu ali i kroz samu arhitekturu. Arhitektura je misaoni proces prije svega, skup svih ljudskih aktivnosti na jednom mjestu kada je neophodno stvoriti prostor dostojan i po mjeri čovjeka. Arhitektura je plemenita vještina oblikovanja prostora kako bi korisnik u ovom slučaju čovjek imao najkvalitetniji doživljaj boraveći u nekom objektu ili u širem kontekstu parku, plazi itd. Materijalizacijom, svijetlom, igrom sa formama, arhitekta je u prilici da sebi sagradi spomenik za buduća pokoljenja. I to smatram velikom privilegijom baveći se ovom disciplinom.

 – Kako bi opisao vizuelni identitet Podgorice?Koji stil ti je najbliži?

Podgorica je grad u razvoju, nekad je imao identitet kao svi drugi socijalistički i komunistički gradovi u bivšoj Jugoslaviji. Naseljavanjem i naglim rastom Podgorica gubi identitet ne samo estetski, odnosno, doživljava preobražaj, poprima osobine svih onih iz tuđine koji je naseljavaju, neophodno je da što prije počnemo da kanališemo sve te nadolazeće trendove u gradu, da usmjerimo na humaniji razvoj i grad okrenemo potrebama čovjeka. A identitet će spontano nastajati kako budemo gradili ljepšu, humaniju i okrenutu prirodi Podgoricu. Da nađemo zlatnu sredinu izmedju investicija i očuvanja prostora. Jer brzina, halapljivost i ćutanje struke je dovelo do ove situacije koju imamo sada. Zato će Gerila akcija izmedju ostalog da se bavi i pitanjima održivog razvoja, pametnih gradova i zelenih održivih ekonomija.

 – Vezan si za Ulcinj, Veliku plazu?

Da, Ulcinj je moj drugi grad. Tamo sam ljeti od kad sam rođen i to je grad koji je do skoro imao posebnu energiju i najbitnije grad koji je imao dušu. Medjutim, u poslednjih deceniju i taj grad doživljava totalni preobražaj. Pojavom interesovanja investitora i nespremnosti gradskih vlasti da isprate te investicije sa kvalitetnim urbanističkim planovima, Ulcinj gubi na vrijednosti koju je nekad imao. I to je uvijek slučaj sa svim sredinama, gradovima koji kaskaju u političkom smislu. Gdje ne postoje strategije razvoja zasnovane na ozbiljnim analizama, gdje iz tih strategija razvoja proističu prostorni planovi kao planovi najvišeg reda, gdje iz prostornog plana zoniranjem se određuje kroz detaljne urbanističke planove koje su oblasti povoljne za izgradnju, koje ne remete prirodne procese, koji su ponavljam u skladu sa čovjekovim potrebama u samom prostoru.

Ulcinj sa svim prirodnim resursima koje ima je najbogatija i najatraktivnija opstina u Crnoj Gori. Nažalost, opet nedoslednim vođenjem grada, ne realizacijom strategija razvoja, prostornih i urbanističkih planova taj prostor je prepušten na milost i nemilost investitorima kao što je u poslednje vrijeme slučaj. Nemam ništa protiv investicija, ali apelujem na političare i na struku da prije svega pripreme neophodnu dokumentaciju kako bi mogli da investiramo na održivi način, koji će da služi generacijama poslije nas, na kraju krajeva tim dokumentima možemo jedino i da kontrolišemo šta investitor radi u prostoru. A sve mora da vodi ka tome da je priroda koju imamo najvrijedniji i ograničen resurs, te stoga bi tako trebalo i da se odnosimo i da gradimo.

Nikome na svijetu više nije atraktivno da šeta betonskim plazama okruzen betonskim neboderima, toga ima na pretek svuda na svijetu. Trebali bi da budemo autentični i uradimo suprotno. Konkretno za slucaj Velike Plaže taj prostor i ne posjeduje kapacitet projekta koji se nama predstavlja, jedno je Dubai, Majami drugo je mala Velika Plaža.

 – Pokrenuo si interesantnu inicijativu, šta je Gerila akcija?

Povratkom iz Afrike, osjetio sam da bi sada ovo iskustvo i znanje sa svih kontinenata na kojima sam radio volio da prenesem dalje. Osmislio sam Gerila Akciju kao platformu gdje ćemo da povežemo progresivne ljude, istomišljenike i kroz parakulturnu jedinicu na kreativan način ukazujemo na probleme i absurde koji se dešavaju u društvu. Dalje razvijamo projekte i teme koje su bitne za društveni i ekonomski razvoj. Kroz inovativnost, održive i društveno angažovane ideje u arhitekturi, urbanizmu, novim tehnologijama, medijima, umjetnosti i komunikacijama.

Cilj nam je da preuzmemo napušteni javni objekat i napravimo generalštab Gerila akcije, odakle ćemo da kulturnim i kreativnim gerilskim intervencijama oživimo prostor. Objekat će postati dom za urbani, kreativni sadržaj i mjesto slobodnog izražavanja. Jačanjem socijalne interakcije i jačim vezama zajednice kroz multimedijalne kulturne sadrzaje koji će se odvijati u objektu.Generisanjem različitih ideja u susretu umjetnika iz različitih oblasti i drugačijih kulturnih sredina vjerujem nećemo samo postaći produktivnost pojedinačnih umjetnika nego će ta sinergija donijeti nesto autentično, lokalno gradski, umjetničkom i sveukupnom izrazu Glavnom Gradu, po kojem će nadamo se biti prepoznat i u regionu.

U fokusu je podsticanje i promocija kulturne razmjene, saradnje i mobilnosti umjetnika na regionalnom i međunarodnom nivou, kroz rezidencijalne programe. A to podrazumijeva ne samo ugošćavanje umjetnika već će oni održavati radionice iz svojih oblasti za sve koji žele da steknu praktična znanja iz te oblasti. Nabrojaću samo neke: mentorski programi, vebinari, kursevi, kreativni kampovi, radionice, peer to peer razmjene,itd. Preuzećemo aktivnu ulogu u oblikovanju načina na koje ćemo kao društvo živjeti, učiti i raditi u budućnosti.

Gerila akcija je kulturni projekat zajednice jer će svi moći da participiraju sa prijedlozima i idejama u središtu Gerila art plenuma gdje će se odlučivati koje prijedloge da usvojimo i implementiramo. Jedna od komponenti ustvari Gerila akcije je da na primjeru pokažemo da kulturna scena može biti samoodrživa. Naravno, širi značaj Nam je i proširenje turističke ponude Podgorice.

 – Da li je underground scena ziva u Crnoj Gori?

Underground scena u Crnoj Gori nažalost nije živa, međutim, stasavaju nove generacije, više je ljudi iz inostranstva koji duži vremenski period borave ovdje, osjeća se atmosfera oslobađanja i preporoda, ja bih rekao druge renesanse, sad samo treba usmjeriti tu energiju, zajahati talas. To će svakako doprinijeti između ostalog i formiranju identiteta, autentične prepoznatljivosti prije svega Podgorice pa onda i Crne Gore. Lako nam je, mali smo teritorijalno a talentovani.

 – Kako bi opisao kulturnu scenu trenutno?Znam da pratiš likovnu scenu I teatar?

Makar ovo što sam pratio u poslednje vrijeme je vrlo autorski siromašno, dekadentno uz svo poštovanje autorima ali razbijanjem tabua i nekih do skoro “zabranjenih” tema neće postići taj efekat koji očekuju. Izlizano od ponavljanja, izgužvano i bačeno u ćošak.

Treba nam misao van okvira, treba da se vratimo nazad kako bi otišli naprijed. Autentičnost, oslobađanje od paradigme, društvenih normi, politike. Treba da damo priliku novim ljudima koji su do sada bili nečujni i sklanjali se pred trulim političkim namještenicima pa čak i u kulturi.

 – Kako sačuvati prirodnu scenogrqfiju i ljepotu Crne Gore, mislim i na sjever i jug naše zemlje?

Djelimično sam odgovorio na pitanje, jedini način da se očuva priroda Crne Gore ili ono što je ostalo od nje, jeste kroz usvajanje strategije razvoja zasnovanoj na ozbiljnim socio-ekonomskim, prostornim i ekološkim analizama. Nezavisno, transparentno usvajanje prostornih planova, strogo poštovanje zakona o planiranju i izgradnji objekata, iskreno bez izuzetaka. Veća angažovanost struke i ljudi koji imaju znanje, iskustvo ali prije svega viziju da učinimo prostor održivim i prosperitetnim na zadovoljstvo svih Nas ali i generacija koje dolaze. Mali smo teritorijalno, nije tesko samo treba da smo iskreni i siti.

 – Tvoj najdraži grad (vizuelno, energetski, prostorno planirwnje) i država?

Najdraži grad, kojem se uvijek vraćam je New York definitivno. Najdraža država osim moje Crne Gore, mi je sada i Afrika.

 – Poruka za kraj i ako ima nesto sto smatraš da je vazno; a o čemu nijesmo razgovarali?

Biti neutralan u nepravdi, nije očuvanje mira, već pasivno učešće!