Prvi dan Međunarodnog festivala književnosti na Trgu nezavisnosti, održanog pod motom „Knjige su u centru“, protekao je u znaku promocija novih romana. Publika je posebno ispratila nastup hrvatskog novinara i pisca Borisa Dežulovića, koji je predstavio svoj roman „Tko je taj čovjek – izvještaj o jednoj mogućnosti“, dok je srpski reditelj i pisac Goran Marković promovisao „Hamlet u Paviljonu 6“.

Ova dva književna događaja odmah su privukla pažnju brojnih posjetilaca. Sva mjesta na promociji Dežulovićevog romana bila su popunjena, dok je oko četrdesetak ljudi pratilo događaj „s nogu“. Autor je u razgovoru sa Marinkom Vorgićem istakao da roman, pisan gotovo paralelno sa stogodišnjicom Pivničkog puča u Minhenu 1923–1924, istražuje ključni istorijski trenutak u kojem je još uvijek bilo moguće spriječiti uspon Adolfa Hitlera.

„Tko je taj čovjek – izvještaj o jednoj mogućnosti“ kombinacija je političkog trilera, istorijske fikcije i kvantne fizike, sa osnovnim pitanjem: kako bi istorija izgledala da je neko u pravom trenutku povukao okidač. Dežulović je istakao da istražujući arhive i staru štampu otkrio jezivu sličnost između rečenica nacista iz 1920-ih i izjava današnjih ekstremista, bilo da su američki, ruski, balkanski ili evropski.

– Tu su rečenice njemačkih nacista koje danas izgovaraju američki ili ruski ekstremisti, pa i naši lokalni. Potpuno iste rečenice. Čitao sam tada i njemačku, i američku, i našu štampu iz dvadesetih godina prošlog vijeka – rekao je Dežulović.

On je naglasio da roman nije samo igranje sa alternativnom istorijom, već upozorenje današnjem društvu. Upitao je: ako je prije sto godina Zapad propustio da prepozna zlo dok je bilo na margini, šta mi danas propuštamo? Po njegovim riječima, naša iskustva su starija 30 godina, aludirajući na ratove devedesetih, ali opet nijesmo ništa naučili.

– Ovaj roman je upozorenje da gledamo oko sebe – u parlamentima, na konferencijama, po ulici – i postavimo pitanje: Ko je od njih taj? – kazao je on.

U svom analitičkom osvrtu, Dežulović je istakao da su ličnosti poput Franje Tuđmana osamdesetih godina izgledale kao šefovi knjigovodstva, a Slobodan Milošević kao bankar, dok je za Šešelja „svi tvrdili da je debil“.

– Puna je naša istorija „malih Hitlera“ koje niko nije ozbiljno shvatao – dodao je on.

Iako roman obiluje faktografskim detaljima, Dežulović je otkrio da nikada nije bio u Minhenu, već se koristio Google pretraživačem i Google Earth-om. Istakao je da sada toliko poznaje Minhen da bi kroz grad mogao hodati zatvorenih očiju, znajući čak i gdje je moguće pogoditi metu iz snajpera.

Važnu ulogu u romanu ima i kultna knjiga „Propast Zapada“ Osvalda Špenglera, koju je Dežulović nazvao proročkom za današnje vrijeme: sve što je opisao prije 100 godina, izuzetno precizno se potvrđuje u modernom društvu.

Bogat program Festivala nastavlja se i danas. U 16 sati u Njegoševom parku biće predstavljena izdavačka djelatnost Meandar media i časopis „Tema“, sa posebnim osvrtom na savremenu crnogorsku književnost. U razgovoru učestvuju Branko Čegec i Barbara Delać.

Na Trgu nezavisnosti, u 19 sati biće predstavljena izdanja „Radnog stola“ i knjige Hajnera Milera u prevodu Bojane Denić, dok će sa njom razgovarati Jelena Knežević. Sat kasnije, promovisana će biti Milerova zbirka poezije „Anđeo očaja“ u prevodu Dragoslava Dedovića, uz razgovor sa Damir Šodanom. U 21 sat, roman „Bekos“ autora Enesa Halilovića biće predstavljen u razgovoru sa Valentinom Knežević.

Goran Marković: Male pakosti velikih zlotvora

Na istom festivalu, Goran Marković predstavio je svoj roman „Hamlet u Paviljonu br. 6“, koji istražuje sudbinu glumačkog poziva u savremenoj Srbiji. Roman prikazuje prvaka drame koji je izgubio polet i autentičnost, prepustivši se rutini i sredini u kojoj živi, a spoj Šekspira i Čehova služi kao ogledalo pitanja ludila i kontrole.

– Postoji tanka nit između Šekspira i Čehova, a to je pitanje ludila. U romanu postoji veza ljekara i ludaka koji na kraju preuzima kontrolu – rekao je Marković.

On je komentarisao i aktuelnu društvenu situaciju u Srbiji, navodeći da danas ne plaća visoku cijenu kritičkog stava, ali da i dalje doživljava „male pakosti“ sistema.

– Gledao sam tenkove na ulicama i rodila se tada u meni ideja da se treba boriti protiv mračne sile. Uvrtio sam sebi u glavu da ono čime se bavim, a to je film, mora biti subverzivno. Za vrijeme Miloševića, dok sam još bio u punoj snazi, imao sam dosta gadne trenutke. Ovo sada su male pakosti. Na primjer, ne daju mi nacionalnu penziju, film mi je ukinut ili neko preuzme moja predavanja na fakultetu. To su male pakosti velikih zlotvora. Nije to nešto što bi moglo da me unesreći – kazao je Marković.

– Nije mi dozvoljena nacionalna penzija, film mi je ukinut, neko preuzima moja predavanja. Male pakosti velikih zlotvora. To nije nešto što bi me unesrećilo – objasnio je Marković.

Istovremeno, istakao je da mnogi umjetnici i dalje „prišljamče režimu“.

– Sreo sam jednog glumca i rekao mu – krpo, bijedniče, sram te bilo! – rekao je Marković, dodajući da je u svojim godinama dužan da otvoreno kaže šta misli o ljudima takvog kova.