Postoje knjige koje ne čitamo zbog priče, već zbog jezika. “Stilske vježbe“ Rejmona Kena, u prevodu Danila Kiša, upravo su takva knjiga: mala po obimu, ali ogromna po mogućnostima promišljanja koje otvara. Keno uzima jednu sasvim banalnu, gotovo neprimjetnu scenu iz svakodnevice, susret u gradskom autobusu, i potom je prepričava iznova, devedeset i devet puta, svaki put u drugom stilu, tonalitetu i formi. I upravo u toj ponavljajućoj razlici nastaje književna čarolija.

Ovo nije knjiga koju čitate da biste saznali “šta se desilo“, već da biste vidjeli šta sve jezik može da uradi. Ironično, parodijsko, birokratsko, poetsko, matematičko, afektivno, snobovsko, suvo, prenaglašeno – Keno demonstrira da stil nije ukras priče, već njen suštinski nosilac. “Stilske vježbe“ su istovremeno i igra i ozbiljna lekcija o granicama narativa, o proizvoljnosti forme, o tome kako se stvarnost mijenja onog trenutka kada promijenimo način na koji o njoj govorimo.

Ova knjiga je idealna za čitaoce koji vole književne eksperimente i za one koji žele da se oslobode straha od “teške literature“. Keno je duhovit, inteligentan i nepretenciozan, a njegova knjiga podsjetnik da književnost ne mora uvijek da nas vodi kroz velike sudbine i dramatične zaplete, ponekad je dovoljno da nas nauči da jednu istu stvar pogledamo iz sto uglova.

Ako vam je potrebna knjiga koja razbuđuje čitalačku radoznalost, razigrava jezik i vraća radost samom činu čitanja, ovo je pravi izbor za ovu nedjelju.