U romanu “Tokyo Love Story: Kiša u Tokiju“ Jasmin Šakarami, za koji bi se moglo reći da pripada čiklit literaturi, Tokio je ravnopravan književni lik, ogroman, blještav i zbunjujući grad u kojem se ne mijenja samo život glavne junakinje Malu, već i način na koji ona vidi samu sebe.

Tražeći novi početak i bijeg od prošlosti, Malu odlazi u Japan, gdje upoznaje Kentara, mladića uz kojeg polako otkriva Tokio izvan turističkih razglednica: njegove skrivene hramove, karaoke, užurbane ulice i svakodnevicu grada u kojem se tradicija i savremeni život neprestano sudaraju. Njihova ljubavna priča je istovremeno i priča o odlasku daleko od poznatog, o pokušaju da se negdje drugo počne ispočetka i o nadi da će promjena mjesta nekako promijeniti i ono što nosimo sa sobom.

Posebnu težinu romanu daje činjenica da je inspirisan stvarnim iskustvom autorke tokom katastrofalnog zemljotresa i cunamija koji su pogodili Japan 2011. godine. Romantična priča tako postepeno prerasta u priču o gubitku, strahu i krhkosti svijeta za koji često mislimo da je stabilan sve dok se u jednom trenutku ne promijeni iz temelja.

Ovaj roman je dobar izbor za one koji vole ljubavne romane, kao i knjige koje nas odvode u drugi grad i drugu kulturu dovoljno uvjerljivo da, makar na nekoliko stotina stranica, imamo osjećaj da smo i sami tamo.