Ako je književnost prostor u kojem trauma dobija jezik, onda je “Tužni tigar” francuske spisateljice Než Sino jedan od potresnijih pokušaja da se to jezgro bola artikuliše – bez patetike, s gorkom iskrenošću.

Sino, inače libanskog porijekla, u ovom hibridnom romanu memoarske forme piše o seksualnom zlostavljanju koje je preživjela kao dijete, ali “Tužni tigar” nije samo priča o preživljavanju, već i lucidna analiza jezika, tišine, srama i identiteta. Sino secira vlastito iskustvo s preciznošću, uz nevjerovatnu književnu disciplinu.

Roman je istovremeno ličan i univerzalan, ukorijenjen u francuskom društvenom i kulturnom kontekstu, ali s pitanjima koja se tiču svih nas: kako govoriti o nasilju? I šta znači biti žena, imigrantkinja, drugačija – u svijetu koji i dalje ćuti pred nepravdom?

“Tužni tigar” je knjiga koja boli, ali i knjiga koja oslobađa. Za one koji traže literaturu koja ne nudi laka rješenja, već istinu.