Utočište češke spisateljice Jane Šramkove roman je o ženi koja se, u trenutku kada se svijet oko nje rasipa, vraća u djetinjstvo, u sjećanje na baku i one krhke, ali postojane veze koje oblikuju naš identitet.

Šramkova ne gradi dramu, nego prostor u kom odzvanjaju glasovi žena: bake, majke, kćerke, svih onih koje su nosile i prenosile nježnost, znanje i tihe otpore. Utočište je roman o tome kako nas ženska nasljeđa oblikuju, o tome da u svakoj od nas postoji čitava genealogija žena koje su nas učile kako se voli, prašta, preživljava.

Jezički minimalistična, ali emotivno bogata, ova knjiga otvara pitanje šta zaista znači imati utočište, da li je to dom, tijelo, sjećanje, ili tek osjećaj pripadnosti koji se nosi iz generacije u generaciju.

Šramkova piše s pažnjom i poštovanjem prema svemu što je tiho i nevidljivo, svakodnevici koja često ostaje izvan “velikih“ priča. Utočište je roman za sve koji žele da se prisjete koliko je nježnost politična, koliko je sjećanje oblik otpora, i koliko je svaka žena, bez obzira gdje bila, uvijek na putu ka svom utočištu.