Povodom prestojećih Dana kulture, mlada književnica Nada Matović podsjeća nas na snagu riječi kroz svoje nove stihove posvećene Njegošu:

Na Lovćenu Njegoš spava…

Na vrhu gdje oblaci ljube kamen,
spava pjesnik, a nebo ga čuva;
riječ mu još siječe tamu i plamen —
narod ga kô luču u srcu nosi,
kad tama je strašna, a noć gluva.
U njemu planina diše i gori,
svjetlost i sjena, nebo i zemlja,
u vječnoj borbi koja o vitezu stvori
pjesmu što u nama niče iz temelja.
Kandilo stiha u spomen Njegošu gori,
dok sija ponosom naš kamen svaki,
nek pjesma se ori, poje glasno,
da čuju ljudi gdje mudrost spije:
svjetlost se prva s Lovćena budi,
s čela Radovog sunce nas grije.

Ovi stihovi pokazuju kako Matović uspješno spaja savremenost i poštovanje prema kulturnoj tradiciji, prenoseći duh naših velikana novim generacijama.

Matović je rođena 1996. u Beranama, već od 2016. godine objavljuje poeziju i prozu na platformama “Public figure” i u časopisu “Nekazano”. Godine 2018. objavila je zbirku “Oda mojoj radosti”, a slijedile su “Sunčani život” (2020), “Između dva glasa” (2021) i “Na krilima poezije” (2022). Njena pjesma “U svoja četiri zida ili ispovijest” istražuje osjećaj drugačijosti i poziva na razumijevanje i ljubav prema svima. Matović je dobitnica nagrade “Pjesnik – Svetionik”, članica udruženja “Zenit” i dobitnica priznanja od BPU za pjesmu “Ključ”.

Poezija u pokretu: Nada Matović i „Glasovi tišine“ na Trijebaču