U najnovijem izvještaju Crne Gore o stanju u bokokotorskom području, čiji je rok za dostavljanje UNESCO-u istekao juče, država prvi put priznaje ono što je javnosti odavno jasno: Kotor nije ugrožen pojedinačnim projektima, već sistemskim propustima u upravljanju, koordinaciji i primjeni instrumenata planiranja, piše Pobjeda.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara, koja je ovog puta sačinila izvještaj umjesto Ministarstva kulture, jasno konstatuje da su izazovi koji utiču na Izuzetnu univerzalnu vrijednost (OUV) sistemske prirode, a ne izolovani incidenti.

Ovo priznanje dolazi kasno, u trenutku kada je prostor Kotora ozbiljno degradiran i potrošen, ali je konačno jasan signal da država ne može više koristiti izgovore poput „izgubljenih godina“ tokom pandemije ili prebacivanja odgovornosti između nivoa uprave. Kada se dođe do ambisa, tada, kako navodi izvještaj, „sve može, pa makar i u teoriji“ – ali sada je država primorana da djeluje.

Kao hitan odgovor, Crna Gora je pripremila nacrt izmjena i dopuna Zakona o zaštiti Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, čime se uvodi privremeni moratorijum na gradnju i dodatna kontrola novih razvojnih projekata i legalizacije nelegalne gradnje. Ove mjere vrijede sve dok se ne usvoje novi Plan upravljanja i sveobuhvatna Studija zaštite kulturne baštine koja obuhvata cijelo dobro i njegovu bafer zonu.

Vlada Crne Gore je u decembru 2025. dala pozitivno mišljenje na nacrt zakona, dok je parlamentarna rasprava i konačno usvajanje zakazana za danas. Iako je UNESCO očekivao da zakon bude usvojen prije Nove godine, država se sada opravdava da „to nije bilo moguće zbog specifičnih unutrašnjih političkih okolnosti“, navodeći da je imala „snažnu namjeru“.

Predložene izmjene jačaju integrisano upravljanje, tako što Plan upravljanja i Studija zaštite baštine postaju obavezujući dokumenti. Svi planski dokumenti moraju biti usklađeni u jasno definisanim rokovima, dok se njihova primjena u međuperiodu ograničava isključivo na obim koji Uprava za zaštitu kulturnih dobara potvrdi kao usklađen. Direktorica Uprave, Petra Zdravković, imenovana je i za novog nacionalnog fokalnog pointa za Konvenciju o svjetskoj baštini, što dodatno simbolizuje centralizaciju kontrole nad primjenom ovih instrumenata.

Izmjene zakona dodatno institucionalizuju procjenu kumulativnog uticaja gradnje na baštinu, jačaju stratešku primjenu procjena uticaja na baštinu (HIA), suspenduju institut „ćutanja administracije“, ograničavaju nove koncesije za kamenolome, zabranjuju produženje i proširenje postojećih koncesija, te uvode stroge mjere zaštite ključnih istorijskih urbanih cjelina i integriteta obalnog područja. Nacrt takođe predviđa da svi budući projekti u bafer zoni – uključujući Tivat, Herceg Novi i manji dio Cetinja – budu u skladu sa usvojenom Studijom zaštite baštine i podvrgnuti strogoj reviziji.

U izvještaju se posebno naglašava da zabrana gradnje neće obuhvatiti pažljivo definisane izuzetke: infrastrukturne projekte od javnog interesa, konzervatorsko-restauratorske radove, rehabilitaciju, adaptaciju i rekonstrukciju unutar postojećih gabarita. Međutim, primjena ovih izuzetaka biće strogo nadzirana i dozvoljena samo na osnovu sprovedenih HIA procjena, uz prethodno obavještavanje Centra za svjetsku baštinu i razmatranje u skladu sa smjernicama savjetodavnih tijela.

Kada je riječ o ključnim infrastrukturnim projektima, izvještaj potvrđuje da je projekat mosta preko Veriga napušten i formalno izbrisan iz Prostornog plana Crne Gore, čime njegova realizacija postaje tehnički i pravno nemoguća. Takođe, planirani saobraćajni koridor preko poluostrva Luštica je, nakon sprovedenih HIA i EIA procjena, odbačen zbog negativnog uticaja na OUV Kotora. Država najavljuje da će nakon završetka procedura u februaru, zvanično odustati i od luštičke opcije, a dugoročna saobraćajna rješenja za Kotor biće planirana isključivo izvan dobra svjetske baštine i njegove bafer zone.

Što se tiče eksploatacije mineralnih sirovina, nacrt zakona uvodi trajnu zabranu dodjele novih koncesija unutar dobra i njegove bafer zone, zabranjuje produženje i proširenje postojećih koncesija, dok Godišnji plan davanja koncesija za 2026. ne predviđa nijednu novu ni produženu koncesiju. To je prvi put da se sektorske politike usklađuju sa ciljevima zaštite baštine, ali dolazi prekasno, nakon višedecenijskog zanemarivanja prostora.

Plan upravljanja, već godinama problematičan dokument, sada se revidira kroz radnu grupu Opštine Kotor i kompaniju Urbanex, sa ciljem objedinjavanja preporuka Savjetodavnih misija iz 2018. i 2025. godine. Novi Plan, planiran za septembar 2026, postaje ključni instrument integrisanog upravljanja, koji kombinuje zaštitu kulturne i prirodne baštine, prostorno planiranje, turizam i participaciju lokalne zajednice, sa jasno definisanim prioritetima i mjerama, u skladu sa smjernicama UNESCO-a, ICOMOS-a i IUCN.

Studija zaštite baštine, koja se definiše kao „centralni instrument“ budućeg sistema, u teoriji predstavlja temelj zaštite. Ali u praksi je krajnje rizična: pod političkim pritiscima ili investitorskim interesima, može postati najskuplji alibi u istoriji Kotora, dok profesionalno urađena, neće moći izbjeći političke krize i sukobe.

Izvještaj naglašava da su tokom protekle godine uvedeni dodatni mehanizmi kontrole i pojačana revizija projektne dokumentacije, što je rezultiralo značajnim smanjenjem broja izdatih saglasnosti, posebno onih koji potencijalno ugrožavaju OUV Kotora. Ipak, i dalje nije postavljena crvena linija koja jasno definiše: ovdje se više ne gradi. UNESCO očekuje upravo takve jasne granice.

Sve sada uvedene mjere – lex specialis, moratorijum, suspendovanje legalizacije i ukidanje „ćutanja administracije“ – nisu plod dugoročne vizije, već reakcija na pritiske i međunarodnu osudu. Da su donesene prije petnaest godina, Kotor danas ne bi bio predmet kriznih izvještaja, savjetodavnih misija i prijetnje gubitka reputacije. One dolaze kao nužna intervencija pred ivicom ambisa, a ne kao planska politika.

Odustajanje od mosta na Verigama i planiranog luštičkog koridora simbolizuje kraj epohe infrastrukturne megalomanije, ali to nije pobjeda razuma – to je priznanje poraza. Godine su potrošene na rješenja koja su nespojiva sa međunarodnim obavezama, a niko neće snositi odgovornost. Samo tiho povlačenje i novo obećanje da će se „naći rješenje“, koje se još uvijek ne vidi.

Ako se sadašnji paket mjera raspadne pod prvim ozbiljnim pritiskom, biće jasno da problem nikada nije bio u zakonima, već u volji – političkoj i ljudskoj – koja decenijama nije pokazivala poštovanje prema vjekovnoj zaostavštini ovog prostora, koji bahati investitori vide samo kao „kasicu prasicu“ za brzu zaradu, sve do novih kvadrata betona, stakla i željeza.

U konačnom obračunu, izvještaj Crne Gore o stanju očuvanosti Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora nije samo dokument – to je optužnica protiv dosadašnjeg upravljanja prostorom, poziv na odgovornost i svjedočanstvo da je država konačno dovedena pred ultimatum: ili početi stvarno zaštititi Kotor, ili dopustiti njegovu prostornu i kulturnu devastaciju.