Došao je i taj dan. Na kraju školske godine za najboljeg učenika škole koja ima dugu i bogatu tradiciju, izabran je David Ginzberg. Pored članova njegove porodice, bio je prisutan i psihijatar i neki od dvadesetorice.

David je održao fantastičan govor. Sve je zasijenio svojim idejama o trajnom miru čovječanstva, međusobnoj podršci, razvoju nauke, a posebno njene povezanosti sa spiritualnišću, koja je dugo bila iz naučnih krugova zanemarivana. Pričao je i o novim kompjuterskim tehnologijama, njihovoj primjeni u duhovnosti, ujedinjenju čovječanstva i itd. Uglavnom su svi u glas na kraju rekli, ovo je novi svjetski lider. Koktel u njegovu čast je bio spektakularan, a nastavio se i u sjedištu dvadesetorice.

David je upisao prestižni fakultet, primljen odmah u uticajno studentsko tajno društvo, a imao je zadatak da osnuje i novo. To bi bili izabrani od izabranih, svega nekoliko članova.

Interesanto, po sugerisanju demona odabrao je Marka Tenesija, dečka,  koji se ničim nije na prvi pogled izdvajao osim svojom luckastošću. Ali demoni su rekli da je idealan. Posle će se ispostaviti da je stvarno tako. Onda je Mark izabrao i svog druga, on je već bio drugačiji, i nevidljive sile su i njega odobrile. Naravno, novopridošli momci o ovome nijesu znali ništa. Mislili su da je u pitanju bezazlena stvar, žurke, duvanje, djevojke. Dobro, trebalo je da bude u početku i toga da bi se navukli. A posle, uvod i beskrajno lutanje drugim dimenzijama.

Tek pri kraju fakulteta momci su ušli u sjedište dvadestorice. Dali su im u početku narkotike, a onda upoznavanje sa glavnim vođama. Demonima. Ovi, iako omamljeni bili su izbezumljeni. Ali ubrzo demonskom i ljudskom intervencijom bili su umireni. Obećavši im veliki moć, počeli su da prave planove.

David, Mark i njihov treći drug počeli su nevjerovatno da napreduju u međunarodnim organizacijama. Sve instrukcije za rad dobijali su od dvadesetorice uglavnom, rijetko direktno od demona, a dvadesetorica je prenosila opet njihovu demonsku volju. Njih trojica su opet nastavili da prave druge uticajne organizacije za sve, počev od ljudskih prava do ishrane, životne sredine, načina života ljudi. Bili su infiltrirani u svakoj zemlji, čak i u onim naizgled zatvorenim. Ako bi negdje zakočili, bili su nemilosrdni prema onima koji ih zadržavaju. Nekima, ipak, nijesu mogli da priđu, niti su znali gdje su, a znali su itekako da su ti najopasniji, pa su sav svoj bijes iskaljivali na onima koji su im bili dostupni. Mnoge su uspjeli na ovaj ili onaj način da prevrate na njihovu stranu. A čak su neki, ali svega nekoliko uspjeli da se odvrate od njih, i nikako nijesu znali gdje su, čak ni demoni. Bili su opasni, jer škatljive informacije od njih su počele da se šire svijetom. Oni su ih naravno proglasili lažnim teorijama zavjere pomoću svoga uticaja, a lansirali su i svoje ljude da iznose ubjedljive slične tvrdnje, koje su bile poluistina i laž.

Eh, moj Davide, život brzo prolazi. I ja ostarih, još malo, pa smrt. Ponekad se zapitam, šta bi bilo da su stvari drugačije krenule u mom životu? Kako god, sad je kasno. Sa demonima sam daleko otišao. To je bio moj izbor, kao što je i tvoj. Ostavljam ti da posle moje smrti zauzmeš moje mjesto u dvadesetorici. Nije to privilegija, nego prokletstvo. Više teško razaznajem to jedno od drugog. Demoni mi kažu, da me posle smrti čeka u stvari blaženstvo, ali ja osjećam zebnju. Znam da su oni stari lažovi. Naučio sam mnoge njihove trikove. Sve što pričaju u osnovi je laž, makar informacija bila potpuno tačna. To je njihova velika umjetnost. Mogu da ubijede ljude u razne stvarnosti, da se ovi krvavo bore za njih, a posle, najčešće smrti, uvide da to za što su bili spremni i život dati u stvari i ne postoji. Nevjerovatno, stvarnost koju veliki broj čovječanstva živi je u velikoj mjeri laž. Stvarno je ono što ne postoji, nestvarno je ono što postoji, eto to je njihova glavna krilatica, jedna od njih. Za mene je kasno. I sad dok ovo pričam moj ”anđeo čuvar” sluša ovo i smije se, ali mi se negdje povjerio da i on strepi od vječne osude. Eto, tako sam ja veliki intelektualac upotrebio svoj i život mnogih, u služenju palim duhovima. Potom je psihijatar ubrizgao sebi ampulu morfijuma u venu. Na licu mu se pojavi blaženstvo. Ne znam što sam se petljao sa okultnim, bolje da sam eksperimentisao sa opijatima. To reče i zapade u stanje oduzetosti. Doza je izgleda bila pozamašna.

David je nekoliko trenutaka razmišljao o onome što mu je učitelj govorio. Sve je bilo nekako melanholično, a melanholiju je povećavala muzika Čet Bejkera na radiju. Na kraju je otišao. Vozio se po ulicama grada satima. Ne zna ni sam koliko. Nije ništa mislio, tako mu je i odgovaralo. Pakao, to je moj put, pomisli. Sve ovo da bih na kraju završio u mjestu gdje se ne živi, što je govorio neki propovijednik iz njegovog  djetinstva. Ali, šta on zna. Ja sam svoj put izabrao, i idem do kraja. Nema mi povratka. Znam šta rade sa glupim izdajicama, a ja nijesam kao oni. Bolji sam od većine svjetske populacije, jeste, David Ginzberg je sam vrh. Jedan od manjine manjina, ponavljao je. Mada, ko mi i to garantuje, ali nema veze. Ja sam da budem iskren bar sam sa sobom , mrtav čovjek, koji hoda i vozi ovaj automobil. Nije više ni razmišljao ni pričao sam sa sobom. Želio je samo da nestane i doživi nešto poput onoga što budisti zovu nirvana. Stao je u nekoj pustoj ulici i zaspao.

U neko doba zazvonio mu je telefon. Bio je to Harold, jedan od dvadesetorice. Doktor je mrtav, kratko mu je saopštio i prekinuo vezu. Brzo je otišao do njihovog centra.

Na sredini ritualne prostorije ležao je njegov učitelj u sanduku. Oko njega su stajale upaljenje sa četiri strane crne svijeće. Nešto se u tom momentu u Davidu slomilo. Osjećao je ogromnu tugu. Možda ne toliko zbog njega samog, koliko zbog toga što nije mogao da vjeruje da je onakav čovjek ipak umro. Stvorio je iluziju da se radi o besmrtnom i neuništivom biću. Samrtnički izraz lica mu je bio strašno težak i razočaravajući. Glavni sveštenik je počeo da čita molitve. Izgovao je molitve na latinskom, starogrčkom, hebrejskom i engleskom jeziku. Molio je Lucifera da primi pokojnika na počasno mjesto u donjem svijetu. U jednom momentu svi su stavili maske, dali su je i Davidu, a takođe su je stavili i pokojniku.

Kad su završili posmrtni ritual, počeli su novi. Davida su postavili na počasno mjesto za inicijaciju. Već je ranije primio jednu. Ali znao je o čemu se radi, iako mu ništa nijesu govorili. Učitelj je ostavio oporuku da ga David naslijedi. Izvodili su inicijaciju zamjene. Kad jedan od dvadesetorice umre neko ga zamjenjuje.

Sveštenik je ponovo čitao molitve. Pitao je Davida da li želi da zamijeni njegovog učitelja, našto je ovaj potvrdno odgovorio. Dobio je i ”anđela čuvara” demona koji je služio pokojniku za života. Mogao je sa njim da komunicira kad god poželi, da se savjetuje, pa da mu  ovaj navodno prenosi poruke i njegovog učitelja iz zagrobnog svijeta.

David je sjedio u svojoj sobi. Bila je polutama. Razmišljao je da dozove svoga ”anđela čuvara”, rekli su mu Levijatan da ga zove. Nakon sprovođenja formule rituala pojavio se gospodin lijep, visok, u odijelu. Ti si… Da, ja sam Levijatan, šta si očekivao da vidiš, nakazu? Ne zezaj, dugo si ovdje, znaš da stvari tako ne funkcionišu. To si već odavno trebao da znaš, inteligentan si.

Mogu li nešto da te pitam, upita David? Pitaj, odgovori demon.

Možeš li mi nešto pobliže o sebi reći, kako je izgledao Raj, kako njegov gubitak, šta Vam je utjeha nakon izgnanja iz njega, uopšte sve nešto o tvom bitisanju?

Komplikovano je to? Nalazili smo se pod Luciferovom juridikscijom, on nam je bio vođa, još kad smo bili nebeski angeli. Samo ću ti kazati da smo mi samo slijedili poslušanje, a i sad je u mnogim hrišćanskim denominacijama, pa i onim sa izvornom tradicijom poslušanje veoma bitno. Možeš se raspitati. Vaši praroditelji Adam i Eva su izbačeni zbog neposlušanja, ponuđena im je mogućnost povratka, čak je Raspeti podnio veliku žrtvu za njih. Da li je neko podnio bilo kakvu žrtvu za nas, ne. Šta očekuju na Nebu, da budemo dobri, da ljude ne obraćamo na našu stranu. Ljudi su nezahvalni i nevjerni, opet će kad se nađu u Raju jednom otpasti. Šta će biti onda? Bog će zvati nas da se vratimo, čak će pristati na one zahtjeve zbog kojih nas je izbacio. Lucifer će biti jednak sa Njim. Možete se na kraju vi ljudi naći sami u paklu, neće niko više htjeti da se zauzme za vas, osim onih koji su služili  nama i našem vođi. On će vas spasiti, jer će biti jednak sa Bogom. Mnogi ljudi misle da smo mi glupi, da nećemo da se pokajemo iz gordosti. Jesmo ponosni, ali istrajaćemo u našim zahtjevima, dobićemo što smo tražili.

A, što se tiče gubitka Raja, reći ću ti da je to nešto  užasno. Umiranje i ogromna praznina, bol, ali ne u ljudskom smislu, to vi ne možete iskusiti, ali našli smo svoja  zadovoljstva jer smo moćni. Imamo sposobnosti, koje nam Bog nikad neće oduzeti. Još uvijek se nada na nas. Da ti iskreno kažem, ljude smo uvijek mi pobunjeni gledali sa prezirom, ne zato što nešto ste nam posebno bitni, osim zato što Vas Bog voli, i zato  ga iritiramo. Nas je oborio, mi smo oborili vas. Vjerovatno da imaju mogućnosti i anđeli na nebu bi prezirali ljudski rod, ali nemaju poslušanje od Boga za to. On bi i njih istjerao zbog toga. Mislim da im nijeste po volji, bore se sa nama za vas, samo da ugode Bogu. Ne znam iskreno ni da li vas Bog uopšte voli, teško je Njega razumjeti,  kako vas može voljeti takve nikakve, a nas  prelijepe i savršene je odbacio. Možete biti pametni jedino ako budete nas slušali. Da nijeste nas poslušali, kad ste prestupili zapovijest da ne jedete sa Drveta poznanja dobra i zla, bili bi ste dosadni inventar u Raju. Posle toga Bog, iako je bio ljut, mada znao je šta ćete uraditi, više vas je cijenio.

Eto, rekao sam ti i previše. A sad me slušaj. Trebao si ti da budeš Antihrist, ispunjavao si uslove, ali sad je kasno. No, ne brini, bićeš veliki, to već jesi. Moraš da nađeš podesnog kandidata za to. I tvoj učitelj je nekad bio kandidat za ,,mesiju” ali je ispao, tako i ti. On je tebe našao, isteklo je vrijeme, sad moraš ti. Uvijek moramo imati potencijalnog kandidata. Da li ti je jasno, ovo je od velike ozbiljnosti?

Dvadesetorica su se skupila u svojoj zgradi, koja im je i hram, da naprave planove, šta dalje raditi, sa onim čime ih je Satana zadužio.

Prvi se obratio njihov predsjednik. Gospodo, dobio sam od  demona instrukcije za dalji rad. Nijesu baš zadovoljni postignutim. Evo neke od instrukcija uopšteno šta su mi dali.

1. Izokrenuti vrijednosti na taj način, što se postojeće neće potpuno ukinuti, ali će biti zloupotrebljene. Recimo ljubav i milosrđe neće biti u potpunosti isto što i ranije. Biće mamac za hvatanje u naše mreže. Te pojmove niko ne može da porekne da su dobri, ali ćemo ih predstaviti putem propagande na način kako nama odgovara i gdje treba za potrebe našeg društva. Isto je i sa empatijom, ondje gdje je nama cilj natjeraćemo ljude da plaču beskrajno, tamo gdje nije, neće nijednu suzu pustiti, čak će i okrivljavati žrtve za sve i svašta.

2. Pustiti slobodu. Ali vrlo mali će se broj ljudi snaći u njoj. Tačnije, pored mora informacija neće znati koje su prave, sve i da ih žele, a kamoli pala ljudska priroda koja vrlo često naginje ka zlu. Ovo će biti dobro i iz razloga što će otupljivati ljudsku savjest. Pravdaće se lako, nijesu znali, iako dosta puta to i jesu, ali zlo im je bilo prijatnije. Sloboda je nešto najzaraznije na šta se ljudi upecaju, ali za većinu ona predstavlja mamac za ropstvo.

3.  Predstaviti lažne ljude kao prave, i obrnuto. Mada, stvarno pravih i nema mnogo. Iskreno, pravi će biti bačeni daleko od očiju javnosti, predstavljeni kao gubitnici.

4. Navikavati ljude da žive što više u laži. Ali tako da je to teško uhvatiti. Laž treba da se sastoji iz mnogo slojeva, pa taman jednu stvar ako neko slučajno otkrije, nataložiti brdo drugih i tako stvoriti začarani krug, a osobu koja je otkrila laž diskretno i oštro kazniti ili je privoljeti da pređe na našu stranu. Ako bude tvrdoglava ubiti je, i onako je se niko brzo neće sjećati.

5. Zaglupljivanje ljudi, ne samo putem masovnih medija i programa, nego i onim snobovima dati još veću glupost, tako da misle da su pametniji od prvih, i još će se gorditi sa svojim budalaštinama i glupostima koje su izabrali, kao nečim uzvišenim.

6. Stvaranje zavisničkog raspoloženja među ljudima. Da, naravno od provjerenih narkotika, ali i mnogo više od konformizma. Kad ljudi jednom uđu iz hladnog u toplo i odsjednu neki period, teško se ponovo vraćaju na hladno, osim uz veliku Božiju intervenciju, a znamo iz istorije koliko je i tada bilo problema i koliko je ljudi nastradalo što su se suprostavljali Bogu. Sjećate se Jevreja i njihovog izlaska iz Egipta, kad su htjeli ponovo da se dobrovoljno vrate u ropstvo i na egipatske kotlove, koje nijesu samo bili hrana nego i duhovnost.

7. Oživljavanje starih dobrih religija, od Vavilona, Egipta, Grčke, Rima,  pa do staroslovenskih bogova i boginja, afričkih kultova, magije, okultizma i svih sličnih praksi. Naročito Dalekog Istoka, oni su već dugo baš popularni. Iz monoteističkih religija, naročito hrišćanstva, uzeti ono što se nazivalo jeresima, ali što može djelovati primamljivo ljudima.

8. Razoriti porodicu. Djecu proglasiti za državno vlasništvo, mogućnost kad je to potrebno da se uvijek mogu oduzeti roditeljima. Ako ne otvoreno, onda kroz razne radionice, internate,  pa i škole, jačati duh ulice, uglavnom praviti situaciju da što manje budu kod  kuće sa roditeljima. Samo i tu treba paziti da ne ”zalutaju” baš kod naših protivnika, jer i to se dešava.

9. Iako više ideali nijesu na cijeni i ljude interesuje samo konformizam, one koji su poneseni za njima dati lažne, pa čak i tu njihovu zabludu predstavljati kao pravednu borbu.

10. Na kraju stvoriti opšte razočarenje, depresiju, apatiju, ludilo, samoubistva. To će biti najbolji put za izlazak onih iz sistema koji shvate da su prevareni ili ne shvate. Bitno je da na kraju završe što potpunijim fizičkim samoubistvom, a kome je prethodilo psihičko i duhovno višedecenijsko samoubistvo.

Tako, gospodo, sastanak je završen. Na posao.

David je gledao kroz prozor kišu. Danima pada. Počele su da mu se javljaju sve sumnje i arhetipovi u vezi vječne sudbine. Život sa demonima u neopisivom stanju. Teško meni, teško meni, govorio je sam u sebi. Kamo sreće da se ne rodih, govorio je mnogo puta.

Javi mu se demon njegov ”anđeo čuvar”, čuvši njegovu patnju i jauke. Što ne pozoveš svog velikog učitelja, ja ću ti pomoću, upita demon? Dobro, odgovori inteligentni David, ali da li će to stvarno biti on? Tvoje je da vjeruješ, zar ne kažu tako i hrišćani, odgovori demon. Da, ali to je nešto drugo. Kako god, bilo koga da  pozoveš u pomoć, ti si naš. Mi smo ti na raspolaganju, prvi ja, zar ti nijesu rekli da me kontaktiraš? Jesu. E, pa onda, to je to, ja sam tvoja slušalica. Pomoćiću ti da kontaktiraš učitelja, zaista je veliki bio, čudi me da je tebe uopšte odabrao.

U jednom momentu, kao iz nekog portala izašao je on, psihijatar, njegov učitelj.

Šta je Davide, u čemu je problem? Bojim se vječnih muka, bojim se svega, odgovori čovjek. Zašto, meni je dolje sasvim  u redu.Tačno je da se neko muči u adu, ali to su hrišćani koji nijesu ispunili uslov za Carstvo Nebesko. Tipovima kao mi, u paklu je odlično. Ne vjeruješ valjda u ognjene kotlove i slične gluposti? Od toga nema ništa. Oganj je strast koju su ljudi imali za života, a posle smrti ne mogu da je zadovolje. To ćeš naći i kod mnogih velikih hrišćanskih teologa. Mi kod našeg gospodara, možemo da zadovoljavamo sve strasti, ali kao što znaš ja nijesam bio naročito zainteresovan za tijelo. Moja strast je gnoza, znanje. Ovdje sam otkrio mnogo toga što nigdje drugo nijesam. Lucifer mi je lično saopštio tajnu grijeha. Kako lovi ljude, koje instrukcije daje demonima i ljudima koji mu služe.

Učitelju, da li si to stvarno ti, upita David? Ja ili neko drugi svejedno je, ista poruka iz pakla glasi” ne pomišljaj na izdaju, inače”…Potom, navodni čovjek nestade, a i demon.

Skupiše se dvadestorica na sastanak, a među njima i David. Predsjednik se obrati ostalima, gospodo, mora se izvršiti ritual, da vidite još jedan put kako se postupa sa izdajnicima.

Uđoše u ritualnu salu. Bio je polumrak. Na oltaru je ležao svezan čovjek sa povezom preko usta. Trzao se jadan, ali nikoga nije bilo da mu pomogne. Potom se obrati predsjednik, svi znate ovoga čovjeka, sve smo mu dali, a on, on je krenuo putem, koji se kod nas ne prašta. Izdaja. Evo ovako završavaju izdajnici, sve vrijeme gledajući u Davida. Čovjek kojeg su pripremili za žrtvu Satani, bio je jedan od najuticajnih vlasnika medijskih kuća u državi, a slobodno se može reći i u svijetu. Izgleda da mu je savjest proradila, bio je upozoravan od dvadesetorica, ali on je mislio niko neće otkriti, ali jesu.

Došao je sveštenik i počeo ritual. Svi su mirno stajali. David se preznojavao od straha. Ritual je bio specifičan, drugačiji nego ranije. Pošto uobičajno izgovori molitve na drevnim jezicima i domicilnom, uze ritualni nož i polako poče da sječe čovjeka po raznim djelovima tijela. Ovo je izazivalo neopisivi bol dotičnom. Tačno je sveštenik znao kako i šta da uradi da što više povrijedi žrtvu. Sve je trajalo satima. Na kraju mu je izvadio tako precizno srce da još uvijek je kucalo po vađenju iz tijela. Opet je završio molitvama Luciferu držeći srce u rukama kao žrtvu njemu.

David je posle ovoga bio neopisivo potresen. Otišao je kući. Bilo mu je muka. Povraćao je više puta. U jednom momentu su na televiziji javili da je vlasnik poznate televizijske kuće nastradao nesrećnim slučajem u saobraćaju. Prilog je bio dobro  i ubjedljivo urađen, da ne zna šta je sve bilo, nema teorije da bi pomislio na ma koji uzrok smrti osim onoga što su saopštili. Bio je toliko usamljen i sam, nije imao nikom da se obrati, osim onih koje je htio da zaobiđe. Pošto nije znao šta drugo, nazvao je jednog druga koji je imao problema sa opijatima još od djetinstva, da mu da broj nekog dilera, jer više nije mogao dalje da izdrži.

Ej, gdje si Jane, znaš, znaš, znam da ti znaš dilere, daj mi nečiji broj, čovječe, poludjeću. Davide, stani, u čemu je problem? Ne prepoznajem te, otkad tebe toliko droge zanimaju? Ja sam se skinuo, nema šanse ponovo u to da ulazim. David je samo ćutao, kao i njegov prijatelj. Dobro, kako god, evo ti broj Čarlsa, on ti ima sve. Ali pazi, ne petljaj se previše sa tim, to je muka. David pomisli, ima li veće muke, nego što sam je ja dopao.

Halo, da li je Čarls? Ja sam prijatelj Jana Kemdena, on mi je dao vaš broj, možete li mi nabaviti već, znate, da se nađemo, biće najbolje?Sve je sigurno, ne brinite se.

Nazovite Jana, ako mi ne vjerujete.Tako se David raskosura sa dilerom, nađoše se u jednoj uskoj pustoj ulici sa nekoliko beskućnika. Šta ti treba, upita diler, vjerovatno kokain? Ne, hors i spid. Po malo i od jednog i drugog. Dobro, hoćeš da probaš? Ne, molim te požuri. U pravu si, prozbori diler kroz zube, može nas murija zateći.

Kad završiše posao, svrati do apoteke da uzme nekoliko špriceva i igala. Kad je došao kući stajao je nad otvorenim papirićem heroina neko vrijeme. Odvoji malo i ušmrknu. Već se bolje osjećao, ali znao je da će i to brzo proći.