Smjena Aide Batilović sa čela KIC-a „Budo Tomović“ i imenovanje Dragana Koprivice za v.d. direktora jasan je signal o smjeru u kojem se kreće kulturna politika glavnog grada – između profesionalizacije i partijskog kadrovanja, između savremenog modela upravljanja i povratka starim obrascima, bira se ovo drugo.

Batilović je za relativno kratak period svog mandata uspjela da uradi ono što mnogi direktori institucija kulture nijesu godinama, od renoviranja Velike sale, digitalizacije, proširenja programa,… To je bio pomak koji su prepoznali i umjetnici i publika.

Upravo zato je njena smjena doživljena kao politička odluka, a ne kao posljedica stručne evaluacije rada. Mjesto direktora jedne od najvažnijih kulturnih institucija u Podgorici dodijeljeno je po principu partijskog ključa, a ne stručnog izbora. Ovakva praksa je u direktnoj suprotnosti sa evropskim standardima upravljanja kulturnim institucijama.

Dragan Koprivica je univerzitetski profesor, publicista i dugogodišnja javna figura. Ima jako prepoznatljiv ideološki i estetski pečat, što kod mnogih budi strah da će KIC, umjesto da ostane otvoren kulturni centar, postati prostor koji odražava ukus i svjetonazor svog direktora, a ne zajednice. Godinama je obavljao niz potpuno različitih javnih funkcija, često bez jasne profesionalne povezanosti sa sektorima kojima je rukovodio. Bio je čak i predsjednik Odbora direktora podgoričkog Parking servisa.

Ovaj presjek različitih pozicija pokazuje obrazac u kojem Koprivica očito ne bira sektor, već se postavlja na funkcije koje proizlaze iz političkih dogovora, a ne iz stručne kompetencije. Upravo to izaziva zabrinutost i oko njegovog novog angažmana u KIC-u “Budo Tomović“, gdje se očekuje specifično znanje, savremeni menadžment i jasno razumijevanje kulturne scene, a ne još jedno političko imenovanje.