Ministarka kulture i medija Tamara Vujović početkom 2026. godine iznijela je u intervjuu za TV Vijesti tvrdnje o postupanju Inspekcije za kulturna dobra u Manastiru Đurđevi stupovi, povodom spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću u tom prostoru pod državnom zaštitom. Njene izjave nijesu potkrijepljene nijednim službenim dokumentom Ministarstva kulture i medija.

Na pitanje novinarke da li zna gdje se spomenik nalazi i da li se interesuje za to, Vujović je odgovorila:  – Naše inspektorke su bile po tragovima medijskih navoda u konaku i u crkvi, gdje nijesu utvrdili postojanje ove statue. U suštini, što se nas tiče, naša nadležnost se time završila – Dodala je da je Ministarstvo uradilo svoj posao „apsolutno u skladu sa zakonom i u skladu sa pravilima inspekcijske službe“ i da bi, u slučaju novih okolnosti, inspektorke ponovo izašle na teren.

Međutim, novinar Pobjede je odmah poslije novogodišnjih praznika, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, od Ministarstva kulture i medija tražio kopiju zapisnika sa postupanja inspektorki u Manastiru Đurđevi stupovi. Zahtjev je odbijen, uz obrazloženje da Ministarstvo ne posjeduje traženu informaciju. Suprotno tvrdnjama Vujović, inspektorke nijesu sačinjavale zapisnik niti postoji bilo kakav pisani trag o navodnom izlasku na teren.

Ministarstvo, u obrazloženju koje je potpisala Vujović, navodi da je Inspekcija za kulturna dobra postupala u avgustu 2025. godine, te da je 8. avgusta po nalogu inspektorke „predsjednik opštine Berane, kao odgovorno lice u subjektu nadzora, uklonio nezakonito postavljeno spomen-obilježje Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro kod Berana“. Ministarstvo naglašava da je inspekcijski postupak ograničen na zakonski propisanu nadležnost – utvrđivanje nezakonitog postavljanja i nalaganje uklanjanja spomen-obilježja. Svako naknadno premještanje, koje ne predstavlja upravnu mjeru već „faktičku radnju trećih lica“, spada u domen krivičnopravnog postupanja.

Inspektorka za kulturnu baštinu Dušica Šljivančanin, koja je zadužila predmet u vezi sa premještanjem spomenika u manastir, u razgovoru sa novinarom Pobjede potvrdila je navode iz Rješenja o odbijanju dostavljanja zapisnika. Na pitanje da li su ikada postupali u Manastiru Đurđevi stupovi, gdje je nakon Gornjeg Zaostra postavljen spomenik Pavlu Đurišiću, odgovorila je:  – Predmet je pred tužilaštvom, tako da ne, nijesmo.

Spomenik je prvobitno bio postavljen u selu Gornje Zaostro kod Berana, potom sklonjen u obližnji crkveni objekat, a kasnije premješten u Manastir Đurđevi stupovi, gdje je otkriven u konaku manastira. Uprava za zaštitu kulturnih dobara smatra da ovakvo premještanje predstavlja novo i zasebno kršenje zakona, jer je riječ o kulturnom dobru pod zaštitom države od 1956. godine, za što nikada nije data saglasnost nadležnog organa. Paralelno s tim, Osnovno državno tužilaštvo u Beranama formiralo je predmet zbog premještanja spomenika, a iguman manastira Danilo Trpčevski javno je potvrdio da je policija pozvala manastir na razgovor zbog spomenika, uz poruku da se crkva „ne može odreći Pavla Đurišića i drugih koje smatra junacima“. Spomenik je u međuvremenu navodno „ispario“, jer ga policija nije mogla pronaći prilikom pretresa.

Izjava ministarke Vujović demantuje sopstveno Ministarstvo, što otvara ozbiljno pitanje odgovornosti prema javnosti i eventualnog svjesnog obmanjivanja. Njen postupak dodatno urušava povjerenje u institucije i vjerodostojnost javne riječi. Ovo nije prvi put da je Pobjeda demantovala tvrdnje ministarke. Prošle godine, ona je tvrdila da kandidati za direktore Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Petra Zdravković i Balša Perović, nisu pokazali zavidno znanje, dok je zvanična dokumentacija kasnije pokazala da su oba kandidata ostvarila gotovo maksimalne rezultate na pisanom i usmenom testu.

U novembru prošle godine, u Skupštini Crne Gore, Vujović je tvrdila da je „ćutanje administracije“ razlog nelegalnih radova Srpske pravoslavne crkve na sakralnim dobrima. Pobjeda je, kroz istraživačke serijale, dokazala brojne nelegalne radove i degradacije kulturnih dobara, što je kontradiktorno ministarkinim tvrdnjama.

Pravni stručnjaci sa kojima se konsultovala Pobjeda ocjenjuju da Ministarstvo svjesno sužava sopstvene zakonske nadležnosti. Inspekcijski nadzor se, po važećim propisima, provodi po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa. Naknadno pojavljivanje spomenika u zaštićenom manastirskom kompleksu zahtijeva upravno postupanje i zapisnik, što Ministarstvo nije izvršilo. Krivični postupak, na koji se Ministarstvo poziva, ne može zamijeniti inspekcijski nadzor niti ga suspendovati.

Pozivanje Ministarstva kulture i medija na „faktičku radnju trećih lica“ vrlo vjerovatno nije pravno tumačenje, već administrativna odluka da se ne postupa u prostoru Srpske pravoslavne crkve, iako je riječ o kulturnom dobru pod zaštitom države. Takav pristup dovodi do privilegovanja vjerskih objekata u praksi, dok se inspekcijski nadzor formalno završava na granici crkvenog dvorišta, a ne zakona, zaključuju iz Pobjede.