Za jedne je nezaobilazan dio svakog obroka, dok je drugi izbjegavaju zbog intenzivnog osjećaja pečenja. Ipak, ljuta hrana u organizmu izaziva mnogo više od suza i znojenja.

Za razliku od slatkog, slanog ili kiselog, ljutina nije ukus, već reakcija tijela na bol. Izazivaju je jedinjenja poput kapsaicina iz čilija, piperina iz bibera, gingerola iz đumbira i alicina iz bijelog luka, koja aktiviraju receptore za bol u ustima. Mozak taj signal tumači kao osjećaj toplote, iako hrana nije vrela.

Zbog toga se šire krvni sudovi, ubrzavaju cirkulacija i metabolizam, a tijelo se hladi pojačanim znojenjem. Ljuta hrana može podstaći varenje i privremeno ublažiti zapušen nos, zbog čega mnogi posežu za njom tokom prehlade.

Nakon početnog pečenja mozak oslobađa endorfine i dopamin, pa se kod mnogih javlja kratkotrajan osjećaj zadovoljstva poznat kao “pepper high”.

Iako se često tvrdi da je čili prirodni antibiotik, stručnjaci ističu da kapsaicin i druge slične supstance u laboratorijskim uslovima pokazuju antibakterijska svojstva, ali količine koje unosimo hranom nisu dovoljne da liječe infekcije. Zato ljuta hrana može pomoći u ublažavanju pojedinih simptoma, ali ne može zamijeniti terapiju.

Sa druge strane, pretjerana konzumacija može izazvati iritaciju želuca i sluzokože, mučninu, povraćanje i porast krvnog pritiska. U rijetkim slučajevima mogu nastati ozbiljne komplikacije koje zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.

Stručnjaci zato savjetuju umjerenost, a posebno upozoravaju da veoma ljute proizvode treba držati van domašaja djece, koja su na njih znatno osjetljivija.