Fosilizovani zubi otkriveni na sjeveroistoku Etiopije ukazuju na to da su dvije različite vrste hominina, tj. ljudskih predaka, živjele na istom mjestu prije između 2,6 i 2,8 miliona godina, a jedna od njih mogla bi biti potpuno nepoznata vrsta. Ovo otkriće pruža novi uvid u složenu mrežu ljudske evolucije i dovodi u pitanje dosadašnje pretpostavke o linearnom razvoju čovjeka.

Dva hominina na istom mjestu i u isto vrijeme

Tokom arheoloških istraživanja između 2018. i 2020. godine, na sjeveroistoku Etiopije pronađeno je deset fosilizovanih zuba koji pripadaju rodu Australopithecus, drevnom ljudskom srodniku. S druge strane, tri zuba, otkrivena 2015. godine na istom lokalitetu, pripadaju rodu Homo, koji uključuje moderne ljude (Homo sapiens). Rezultati istraživanja objavljeni su u prestižnom naučnom časopisu Nature.

Takvo preklapanje dvaju hominina u fosilnim zapisima je izuzetno rijetko. Do sada su naučnici vjerovali da se rod Homo pojavio tek nakon što je Australopithecus izumro. Međutim, novo otkriće pokazuje da su obje vrste živjele u isto vrijeme i na istom prostoru.

Vrste australopitekusa hodale su uspravno, slično savremenim ljudima, ali su imale relativno mali mozak, veličine slične mozgu majmuna. Homo vrste, s druge strane, razvile su veći mozak, što se ranije smatralo prirodnom evolutivnom nadogradnjom. Međutim, koegzistencija ovih dviju vrsta otkriva da ljudska evolucija nije bila jednostavan, pravolinijski proces.

Ljudska evolucija nije ravna linija

– Ovo novo istraživanje pokazuje da slika koju mnogi od nas imaju u glavi o putu od majmuna, preko neandertalca, do modernog čovjeka nije tačna – evolucija ne funkcioniše tako – navela je u mejlu Kej Rid, koautorka studije, naučnica i profesor emeritus na Institutu za ljudsko porijeklo i u Školi za ljudsku evoluciju i društvene promjene na Državnom univerzitetu Arizone.

– Ovdje imamo dvije vrste hominina koje su živjele zajedno. A ljudska evolucija nije linearna, to je žbunasto drvo. Postoje oblici života koji izumiru – dodala je ona.

Profesorica Rid je od 2002. godine jedna od direktorki istraživačkog projekta “Ledi-Geraru”, koji je fokusiran na pronalaženje dokaza o ranim vrstama čovjekovog pretka roda Homo. Upravo je ovaj tim 2015. godine otkrio najstariju poznatu vilicu Homo vrste, staru 2,8 miliona godina.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Scientific American (@scientific_american)

Misterija Lusi i nestanak tragova

Istraživači su takođe tragali za dokazima postojanja vrste Australopithecus afarensis, koja se prvi put pojavila prije 3,9 miliona godina. Međutim, fosilni zapisi pokazuju da ovi drevni ljudski srodnici nestaju nakon 2,95 miliona godina, što sugeriše da su izumrli prije pojave Homo vrste.

Australopitekus afarensis najpoznatiji je zahvaljujući ostacima čuvene ženke Lusi, otkrivene 1974. godine u Etiopiji. Lusi je bila visoka oko jednog metra, imala je lice nalik majmunu i mozak veličine oko jedne trećine ljudskog mozga. Njen fosil pokazao je kombinaciju majmunskih i ljudskih osobina i dokazao da su drevni ljudski preci hodali uspravno još prije 3,2 miliona godina.

Tokom iskopavanja 2018. i 2020. godine, naučnici su otkrili zube australopitekusa koji se nisu podudarali s poznatim vrstama poput afarensisa ili grupe garhi. Vjeruje se da pronađeni zubi pripadaju potpuno nepoznatoj vrsti australopitekusa, koja je živjela nakon Lusi, paralelno s ranim Homo vrstama.

Nepoznati predak

– Kada smo pronašli ostatke pripadnika Homo vrste, mislio sam da je to sve što ćemo otkriti, a onda smo tokom istraživanja pronašli zube australopitekusa. Najvažnije je to što ovo ponovo pokazuje da ljudska evolucija nije linearna. Bilo je vrsta koje su izumrle; neke su bile bolje prilagođene od drugih, a neke su se čak ukrštale s nama – to sigurno znamo za neandertalce. Svaki put kada pronađemo još jedan dio slagalice našeg porijekla, to je ogromna stvar – istakla je Kej Rid.

Afarska depresija – prozor u prošlost

Zubi su otkriveni u regionu Afar, ključnoj lokaciji za istraživače koji tragaju za odgovorima o ljudskoj evoluciji. Tamo su pronađeni brojni sačuvani fosili, kao i neki od najstarijih kamenih alata.

Kako objašnjava Kej Rid, Afar je područje aktivnog rasjedanja tla, gdje se tektonske ploče razdvajaju i otkrivaju slojeve starih sedimenata, pružajući uvid u skoro pet miliona godina evolucije.

– Kontinent se tamo bukvalno otvara, što stvara mnogo vulkanske aktivnosti i tektonskih poremećaja. Prije dva i po do tri miliona godina, ovi vulkani su izbacivali pepeo koji sadrži kristale zvane feldspati. Oni nam omogućavaju da datiramo erupcije koje su se dešavale kada su se površinski slojevi taložili – objašnjava Kristofer Kampisano, koautor studije i vanredni profesor na Institutu za ljudsko porijeklo.

Zubi stariji od 2,6 miliona godina

Analizom je utvrđeno da zubi australopitekusa datiraju iz perioda prije 2,63 miliona godina, dok su zubi Homo vrste stari između 2,59 i 2,78 miliona godina. Ipak, istraživački tim je oprezan u preciznom određivanju kojoj tačno vrsti pripadaju pronađeni fosili, dok se ne otkrije više ostataka.

– Znamo kako su izgledali zubi i mandibula najranijeg pripadnika Homo vrste, ali to je sve. Ovo naglašava koliko je važno pronaći dodatne fosile kako bismo razumjeli razlike između australopitekusa i Homo vrste i kako bismo shvatili kako su mogli da se preklapaju na istoj lokaciji – istakao je Brajan Vilmor, vodeći autor studije i profesor na Univerzitetu Nevade u Las Vegasu.

Potraga za odgovorima se nastavlja

Po veličini i obliku kutnjaka, zubi australopitekusa podsjećaju na afarensis, ali očnjaci i određene karakteristike, poput zaobljenosti i zašiljenosti, do sada nisu viđeni kod poznatih vrsta. Takođe, oblik zuba ne odgovara ni Homo rodu, niti poznatom Paranthropusu, koji se odlikovao velikim zubima i snažnim mišićima za žvakanje.

– Očigledno je da su ovo samo zubi, ali nastavljamo terenski rad u nadi da ćemo pronaći druge dijelove anatomije koji bi mogli pomoći u preciznijem određivanju vrste – naglasio je profesor Vilmor.

Pronalazak ovih zuba bio je ogroman izazov.

– Gledate male zube, pojedinačne, koji izgledaju baš kao i mnogi drugi sitni kamenčići razbacani po terenu. Imamo sjajan tim lokalnih Afara koji su nevjerovatni lovci na fosile. Oni su te stvari viđali cijelog života – ispričao je Kristofer Kampisano.

Šta nam otkriće govori o životu prije 3 miliona godina

Prema istraživačima, klima u regionu Afar u to vrijeme bila je pretežno sušna, s povremenim kratkim kišnim periodima. Rijeke su tekle samo dio godine, a okolina je bila isprepletena močvarama i travnjacima. Fosili žirafa pronađeni u tom području ukazuju na to da su se ove životinje morale prilagođavati nedostatku drveća, prelazeći s brstenja na ispašu.

– Da li su hominini jeli istu hranu? To pokušavamo da otkrijemo ispitivanjem izotopa i mikroskopskih ogrebotina na njihovim zubima – objašnjava Kej Rid.

Ovi podaci mogli bi pomoći naučnicima da razumiju da li su naši preci dijelili resurse s drugim vrstama ili se borili oko njih.

Ovo otkriće baca novo svjetlo na misteriozni period između dva i tri miliona godina u ljudskoj evoluciji. Naučnici sada vjeruju da je proces bio daleko složeniji nego što se ranije mislilo, sa više različitih vrsta koje su živjele istovremeno, ukrštale se i nestajale.

– Kad god imate uzbudljivo otkriće, ako ste paleontolog, znate da vam je uvijek potrebno više informacija. Potrebno nam je više fosila. Oni će nam pomoći da ispričamo priču o tome šta se dogodilo našim precima prije mnogo miliona godina – zaključila je profesorica Kej Rid.