U Skupštini Crne Gore danas je vođena je rasprava o više tema iz oblasti pravosuđa, bezbjednosti i ljudskih prava, tokom koje je ministar pravde Bojan Božović odgovarao na pitanja poslanika, uz poseban fokus na zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB), stanje u zatvorskom sistemu i neizvršavanje sudskih presuda.

Ministar je tom prilikom najavio da resor na čijem je čelu planira izgradnju novog paviljona Istražnog zatvora u okviru postojećeg kompleksa, ističući da je postojeći objekat građen još osamdesetih godina za znatno manji broj pritvorenika nego što je danas slučaj. Kako je naveo, prenatrpanost predstavlja jedan od ključnih izazova za Upravu za izvršenje krivičnih sankcija, ali se paralelno radi i na unapređenju zdravstvene zaštite kroz povećanje broja ljekara i specijalista, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja.

Poslanik Demokratske partije socijalista Ivan Vuković otvorio je pitanje nedavno usvojenog zakona o ANB-u, upozoravajući da su iz evropskih institucija stigle jasne poruke da takva rješenja nijesu prihvatljiva u savremenim demokratijama. On je naglasio da je Crna Gora napravila ozbiljan korak unazad u trenutku kada je najmanje smjela sebi dozvoliti greške u procesu evropskih integracija.

Vuković je posebno problematizovao koncentraciju moći u Agenciji, podsjećajući da njenog direktora, na predlog premijera, imenuje Vlada, te je zatražio precizne odgovore o mehanizmima kontrole i zaštite od eventualnih zloupotreba. Prema njegovim riječima, građani, uključujući i političke protivnike vlasti, moraju imati garancije da prikupljeni podaci neće biti korišćeni u političke ili druge nelegalne svrhe.

Ukazao je i na širi društveni kontekst, navodeći primjere pritisaka, optužbi i targetiranja kritički orijentisanih medija, nevladinih organizacija i intelektualaca, što dodatno pojačava zabrinutost zbog mogućih zloupotreba. Takođe je podsjetio da predstavnici Evropske komisije nemaju mogućnost uvida u rad tajnih službi, zbog čega je dodatno pitanje kako će se kontrolisati primjena zakona.

U raspravu se uključila i poslanica Branka Marković, koja je govorila o ličnom iskustvu učešća na protestima, navodeći da u njenom slučaju nije bilo posljedica, ali da postoje primjeri pritisaka u obrazovnom sistemu, pa čak i gubitka posla ili nemogućnosti zapošljavanja za pojedince i članove njihovih porodica.

Odgovarajući na kritike, Božović je istakao da je prirodno da građani imaju dileme kada je riječ o zadiranju u privatnost, ali je naglasio da većina ovlašćenja ANB-a podliježe kontroli predsjednika ili vijeća Vrhovnog suda. Kako je pojasnio, izuzeci postoje samo u situacijama kada je neophodno hitno reagovanje. Dodao je i da ni prethodni ni aktuelni zakon nijesu u potpunosti usklađeni sa evropskom praksom, ali da će to biti predmet daljih izmjena.

Prema njegovim riječima, ključnu ulogu u kontroli imaju sudovi, ali i sami građani kroz podnošenje pritužbi nadležnim institucijama, uključujući i Evropsku komisiju. Podsjetio je da su i ranije postojale pritužbe na rad ANB-a, naglašavajući da je sistem kontrole nužan bez obzira na zakonska rješenja.

Vuković je, međutim, uzvratio da su pojedine prakse koje su ranije bile predmet žalbi sada praktično legalizovane, te zamjerio ministru što nije insistirao na prethodnom usvajanju regulative o zaštiti ličnih podataka.

Nezavisni poslanik Miodrag Laković ocijenio je da i najbolji zakoni mogu biti zloupotrijebljeni ukoliko ne postoje adekvatni kontrolni mehanizmi, naglašavajući potrebu njihovog daljeg razvoja.

U drugom dijelu rasprave, poslanik DPS-a Oskar Huter otvorio je pitanje neizvršavanja sudskih presuda, fokusirajući se na slučaj generalnog direktora RTCG Borisa Raonića. Ukazao je da, uprkos pravosnažnim presudama koje potvrđuju nezakonit izbor, Raonić i dalje obavlja funkciju, čime se, kako je rekao, direktno urušava pravni poredak i nanosi finansijska šteta državi.

Huter je zatražio odgovore o odgovornosti za takvo stanje, kao i o mjerama koje će Ministarstvo pravde preduzeti kako bi se spriječilo da sudske odluke ostaju neizvršene. Dodatno je problematizovao, kako je naveo, targetiranje novinara od strane vlasti.

Božović je odgovorio da je neizvršavanje presuda jedan od ključnih izazova u prethodnim godinama, ali je istakao da u mnogim slučajevima ne postoji konačan pravni epilog, zbog čega nije želio da komentariše pojedinačne predmete. Naglasio je da smatra neprihvatljivim bilo kakvo targetiranje medija ili pojedinaca koji nijesu pravosnažno osuđeni.

Huter je uzvratio da postoje konkretni primjeri izbjegavanja pravosnažnih presuda, uključujući slučaj Raonića, koji je, kako tvrdi, dva puta izbjegao njihovo izvršenje.

Posebnu pažnju izazvala je i rasprava o stanju u zatvorskom sistemu, koju je pokrenuo poslanik DPS-a Nikola Rakočević, postavljajući pitanje o kvalitetu zdravstvene zaštite pritvorenika i osuđenika u UIKS-u. On je iznio tvrdnje da osobe sa prenosivim bolestima nijesu adekvatno odvojene od ostalih, te da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji zdravstvene zaštite.

Rakočević je naglasio da zatvorski sistem raspolaže samo stacionarom, a ne i punopravnom bolnicom, te ukazao na teškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite van zatvora, uključujući otežane odlaske u Klinički centar. Takođe je ukazao na, kako je naveo, nehuman tretman pojedinih pritvorenika, uključujući vezivanje za bolničke krevete tokom liječenja.

Ministar je odgovorio da, prema njegovim saznanjima, postoji razdvajanje zatvorenika po zdravstvenom statusu, ali je istakao da će lično reagovati ukoliko se utvrde nepravilnosti. Podsjetio je da je izgradnja zatvorske bolnice u završnoj fazi, navodeći da je oko 94 odsto radova već završeno i da se očekuje njen završetak do kraja godine.

Božović je podržao ideju formiranja nezavisne komisije koja bi ocijenila stanje u UIKS-u, predlažući da u njenom radu učestvuju i predstavnici vlasti i opozicije. Potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković dodatno je sugerisao uključivanje skupštinskih odbora za ljudska prava i zdravstvo u taj proces.

Rakočević je najavio da će već naredne sedmice inicirati sastanak na kojem će se konkretizovati formiranje takvog tijela, dok je Laković ocijenio da predlog produženja pritvora na pet godina nije u suprotnosti sa evropskim standardima, navodeći da takva praksa postoji i u drugim državama.

Rakočević je, s druge strane, poručio da rješenje ne vidi u produžavanju pritvora, već u povećanju efikasnosti sudstva, podsjećajući da Evropski sud za ljudska prava kao primjereno trajanje pritvora prepoznaje period od dvije do tri godine.

Tokom rasprave, ministar je naglasio i da u njegovom mandatu u Ministarstvu pravde nije bilo revanšizma, ističući opredijeljenost ka institucionalnom i zakonitom djelovanju uprkos političkim razlikama i pritiscima.