U Crnoj Gori se decenijama ponavlja obrazac prema kojem vlast, kad ne može da odgovori na kritike, koristi napade na neistomišljenike kao strategiju. Sagovornici “Vijesti” upozoravaju da ovakvo ponašanje – stavljanje kritičara u isti “koš” s kriminalnim strukturama – dugoročno ugrožava demokratsku debatu, funkcionisanje institucija i povjerenje javnosti u sistem.

Jedan od najrecentnijih primjera ovakve prakse desio se prije sedmicu, kada je Skupština usvojila izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB). Brisel je ranije ocijenio da predloženi zakoni nijesu u skladu sa zakonodavstvom EU, zbog čega je Jakov Milatović, predsjednik države, vratio zakone na ponovno odlučivanje.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović tada je tvrdio da zakonska rješenja štite državu od mafije i policiju od kriminala, implicirajući da je svako protivljenje zakonu – u suštini – odbrana kriminala. Opozicija, civilno društvo, ali i dio vlasti ukazivali su na rizike zloupotrebe policije i mogućnost da se “nepodobni” uklanjaju bez disciplinskog postupka, ali se kritika odmah pokušala predstaviti kao zaštita kriminalnih interesa.

Slična taktika vidjela se i nakon hapšenja biznismena Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera i dugogodišnjeg šefa DPS-a Mila Đukanovića. Dok je DPS tvrdio da je hapšenje “kulminacija političke zloupotrebe policije” i pokušaj skretanja pažnje s afera u Upravi policije, Demokrate su uzvratile da DPS već dvije godine napada Upravu policije i širi moralne lekcije, a da im sada smeta kada zakon važi jednako za sve, uključujući i “prvu familiju”. Kritika postupanja policije tako je prebačena na politički teren, umjesto na pitanje profesionalnosti institucija.

Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Milka Tadić Mijović podsjeća da vlasti koje naginju autoritarnom sistemu kritičare uvijek prikazuju kao neprijatelje države. “To je obrazac na koji smo navikli već decenijama…”, kaže ona, podsjećajući da je DPS medije nazivao “medijskom mafijom”, a predstavnike NVO “neprijateljima države”. Sama je bila meta napada, posebno od strane Daria Vraneša, gradonačelnika Pljevalja iz Nove srpske demokratije, koji joj je u decembru prošle godine poslao uvredljive poruke.

Saradnik Centra za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković dodaje da je etiketiranje kritičara praksa koja se nastavlja i danas. “Aktuelna vlast traži izgovore za sve svoje propuste u radnjama bivšeg režima, čak i šest godina nakon pada DPS-a i tri različite Vlade. To je model preuzet od mentora ove većine, Aleksandra Vučića, koji i danas krivi prethodnu Demokratsku stranku za sve probleme u Srbiji”, kaže Mirković.

On navodi da su etiketiranje i kriminalizaciju osjetili svi kritičari – neki ranije, neki u skorije vrijeme – i da je ironija kada vlast koja poprima autokratske karakteristike prikazuje druge kao kočničare reformi i integracija u EU. Sličan sistem koristio je i DPS, tvrdi Mirković, za svaku optužbu opozicije ili kritički nastrojenog civilnog sektora. “Tadašnja opozicija, a sadašnja vlast, nije naučila lekciju koja je dovela do pada DPS-a. Umjesto novih, demokratskih pristupa, imamo zabrinjavajuće trendove”, upozorava on.

Prema Mirkoviću, posebno je opasan uticaj dijela vlasti koja kontroliše sektor bezbjednosti, gdje se gotovo svakodnevno prijeti ili zloupotrebljava pozicija kako bi se kompromitovali oponenti. “To uključuje neodržive optužnice i ‘filmska hapšenja’, sve kako bi se prikrio izostanak mjerljivih reformskih rezultata”, dodaje on. Ističe da se ignorišu jasne ocjene Delegacije EU i drugih evropskih institucija, konkretno u vezi sa dva sporna zakona.

Šef poslaničkog kluba Demokrata Boris Bogdanović negira da svaka kritika implicira podršku kriminalu. On podsjeća da Vlada nakon konsultacija s Evropskom komisijom (EK) usvaja amandmane koji poboljšavaju oba sporna zakona, te da dio otpora reformama dolazi i iz mreža koje su reformama direktno ugrožene. Bogdanović navodi i primjere Aleksandra Mijajlovića, koji je prema SDT-u imao pristup tajnim policijskim i ANB podacima, i uticao na akcije policije kroz povezane mreže. “Problem nastaje kad se dobronamjerne kritike i interesni otpori namjerno pomiješaju”, konstatuje Bogdanović.

Tadić Mijović tvrdi da zakoni koje aktuelna vlast donosi služe za stvaranje partijske policije i očuvanje vlasti pred izbore, a ne za profesionalizaciju bezbjednosnog sistema. “Vlast koja ovako pokušava da ućutka kritičare povezujući ih sa mafijom – opasna je i spremna na sve”, upozorava ona.

Primjeri etiketiranja vidljivi su i u polemikama Demokrata s izvršnom direktoricom HRA Teom Gorjanc Prelević, koja je kritiku pravila u vezi sa advokatom Veselinom Radulovićem, i u reakcijama Pokreta Evropa sad (PES) prema GP URA i DPS-u. PES je kritike odgovarao optužbama da opozicioni akteri imaju veze sa kriminalnim i bezbjednosnim strukturama bivšeg režima, uključujući tvrdnje o zaštiti Aca Đukanovića.

Nikola Mirković zaključuje da očigledan pad političke kulture, gdje vlast brani svoje propuste napadima na neistomišljenike, stvara neprijateljsku klimu za civilno društvo, NVO i medije. “Svi su automatski okarakterisani kao subjekti koji ugrožavaju budućnost Crne Gore”, konstatuje on.

Bogdanović dodaje da vlast argumentovano odgovara na kritike kroz normativne izmjene zakona i političke odgovore. On detaljno opisuje izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, uključujući poligraf, rokove ANB-a i zaštitu podataka o ličnosti, pokazujući da se reaguje i na suštinu, a ne samo na optužbe.

Mirković podsjeća da vlast želi da iskoristi EU integraciju kao “plašt” za brzu i netransparentnu proceduru, usvajajući zakone bez javne rasprave. Ipak, vjeruje da će kritička misao i žilavo civilno društvo opstati i nadživjeti aktuelnu vlast.