U turbulentnim političkim vodama Crne Gore, određeni pojedinci iz nove političke većine, uključujući Andriju Mandića i nekoliko članova Pokreta Evropa Sad (PES), uporno tvrde da ne mogu preduzeti ništa protiv odluka trenutne Vlade, jer bi to značilo povratak Demokratske partije socijalista (DPS) na vlast.

Međutim, ovaj narativ sve više izgleda kao loš izgovor i izbjegavanje suočavanja sa istinom Andrije Mandića, jer činjenice govore drugačije.

Kada je Zdravko Krivokapić bio na čelu Vlade, DPS je uživao podršku oko 40 odsto birača. Međutim, onog trenutka kada je na scenu stupila Vlada Dritana Abazovića, DPS se prepolovio. Borba protiv kriminala rezultirala je time da se pravdi privedu brojni funkcioneri DPS-a, koji su uhapšeni ili čekaju na procesuiranje, uključujući Vesnu Medenicu, Petra Lazovića, Zorana Lazovića, Aleksandra Mijajlovića, Milivoja Katnića, Sašu Čađenovića i Veselina Veljovića.

Sadašnja snaga DPS iznosi nekih 20 odsto birača, a sa najavljenim “superfinalom” i mogućnošću da Duško Marković preuzme dio partije, DPS se suočava s dodatnim slabljenjem. Istovremeno, više od 80 odsto ostalih političkih partija odbija saradnju sa DPS-om. I partije manjinskih naroda, kroz vlade Abazovića i Spajića, odlučile su da naprave značajan otklon od DPS-a.

Jedino ko u ovom trenutku pomaže DPS-u jesu Pokret Evropa sad, Milojka Spajića i Andrija Mandić.

PES i Andrija Mandić svojim nesigurnim odlukama i imenovanjem kadrova iz DPS-a stvaraju percepciju da DPS ima šanse za povratak. Ministarska imenovanja, poput Andreja Milovića koji otvoreno napada šefa SPO Predraga Šukovića, dodatno podrivaju povjerenje građana, a svakodnevna imenovanja bivših DPS kadrova unose dodatnu nesigurnost među birače.