Borba protiv korupcije je potpuno stala. Liše toga što radi tužilaštvo, mi uopšte ne vidimo potpredsjednika Vlade za borbu protiv korupcije i ne postoje učinci ni Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, niti su se oni, koliko se čini, uopšte sastajali, poručio je u intervjuu za “Dan” građanski aktivista Aleksandar Dragićević.
Prije četiri godine došlo je do promjene vlasti. Šta smo danas dobili i jesu li iskorijenjene negativne prakse koje su postojale 30 godina?
– Ne možemo reći da su iskorijenjene. Možemo reći da se počelo sa iskorjenjivanjem. Imamo pomake u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Protiv određenog broja funkcionera se vode određeni postupci koje smo do 2020. godine mogli samo da sanjamo. S druge strane, brojne negativne prakse – netransparetno donošenje zakona, neodržavanje ili fingiranje javnih rasprava, zloupotreba službenih resursa, partijsko zapošljavanje, sve ono na šta je prethodna opozicija a sadašnja vlast ukazivala, dobilo je svoju enedemsku osnovu i čini mi se da tu tonemo sve dublje i dublje. Napravljen je određeni pomak “Evropom sad 1”, pa su podignute plate i penzije, što je bilo krucijalno da se građani spasu od galopirajuće inflacije, koja i sada traje. S druge strane, imamo i rezultate popisa i vidimo da imamo veliki problem sa raseljavanjem stanovnika, a nemamo plan – strategiju ili ideju – kako to da riješimo. Političke elite su pokazale da su nezrele i da, u stvari, ne žele da se sistemski pozabave rješavanjem problema. Kada im treba zakonom, oni za 17 dana završe svu proceduru za njegovo usvajanje bez rasprave i konsultacija. Mi nemamo zakone koji se dugo najavljuju, a to su zakoni o Skupštini i o Vladi. To su dva krucijalna zakona za razvoj Crne Gore, jer bi riješili brojna pitanja i udarili temelje za demokratski razvoj. Mi imamo najbrojniju Vladu na planeti Zemlji. Crna Gora sa 630.000 stanovnika ima brojniju Vladu i od Indije, što je nevjerovatan podatak.
Pomenuli ste donošenje zakona bez javnih rasprava. Koliko je to opasno po državu i društvo?
– Zakoni prolaze javnu raspravu da bi šira javnost imala uvid i dala sugestije. Nije to samo NVO, već i stručna javnost. Imali smo slučaj sa Zakonom o razvojnoj banci, gdje za mišljenje nije pitana Centralna banka Crne Gore, i to je problematično. Za Zakon o šumama uskraćena nam je javna rasprava. Na kraju je usvojen zakon koji će biti gori od najgoreg koncesionog modela koji smo imali od 2007. godine zato što je nekome odgovaralo da se on usvoji onakav kako je pisan. Ista je situacija i sa Zakonom o državnoj imovini. Pred Crnom Gorom je veliki put. Trenutno politička elita nije spremna da uzme taj duži put kako bismo imali progres.
U poslednje vrijeme zabilježen je veći broj zloupotreba službenih vozila. Kako to komentarišete?
– Organizacija KOD je dobila podatak da je država vlasnik 4.800 vozila. Tu nijesu uključena vozila kupljena na lizing, što znači da u Crnoj Gori ima preko 5.200 službenih vozila. Tamo gdje nam trebaju vozila – inspekcije, lugari… – oni ih nemaju, ali zato svaki odbor direktora duži službeno vozilo i svaki službenik gdje to ne treba. Šta će poslanicima službena vozila? Imaju najviše plate u državi, plaćene telefone, dnevnice, putovanja, plaćen smještaj ako dolaze iz drugog grada, i još službeno vozilo i plus servis za njega? Zloupotreba je najbolji pokazatelj koliko oni uživaju te benefite. Imali smo slučaj da poslanik Darko Dragović ne prijavljuje imovinu kao poslanik, a nije je prijavljivao ni kao odbornik. Kako da očekujemo da sjutra on i njegove kolege postupe u skladu sa zakonom? To urušava povjerenje u politički sistem. Povjerenje u političare i političke partije opada.
Mogu li se i kako spriječiti ove zloupotrebe?
– Država sve može, odnosno vlast, jer imaju kontrolu nad Skupštinom. Političke elite ne donose zakone koji će njih da ograniče. Da to žele da učine, izmijenili bi zakon iz devedesetih godina kojim se predviđa da se zakup prostora političkih partija plaća bez gornje granice. Za službena vozila može da se donese odluka da se izmijene pravilnici i da se naprave sankcije, kao i da se višak vozila proda na licitaciji i da se vozni park smanji za 40 odsto. Zakon o sprečavanju korupcije mora biti rigorozniji. Niko više ne priča o zakonu o porijeklu imovine. Prethodnih pola godine taj zakon nije pomenuo apsolutno niko. I to je meni najindikativnije.
Komentariši