Najave izmjena Ustava u dijelu državnih simbola, jezika i državljanstva, prema ocjeni funkcionera Pokreta Preokret Ivana Jokanovića, ne predstavljaju nikakav uslov, već izgovor dijela vlasti da ostanu u, kako sami nazivaju, „krvavoj Vladi“. On smatra da je ovim potpuno ogoljen stari mehanizam upravljanja krizama – kada se vlast suoči sa problemom koji je sama proizvela, fokus se odmah prebacuje na identitetske teme.

Jokanović podsjeća da je prethodnih dana javnost slušala niz najava o ostavkama gotovo svih ključnih aktera vlasti, i na lokalnom i na državnom nivou. Međutim, kada su rokovi za te ostavke prošli, umjesto da se preuzme odgovornost, uslijedilo je otvaranje „krupnih tema“. On naglašava da se komunalni i svakodnevni problemi građana, među kojima je i pitanje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, pokušavaju potisnuti pričama o ustavnim promjenama, i to ne u pravcu jačanja zaštite životne sredine, već kroz identitetska pitanja.

Prema njegovim riječima, takav pristup predstavlja strategiju u kojoj vlast u sebi samoj stvara prividnu podjelu na vlast i opoziciju, kako bi se sa tom nerealnom podjelom izašlo na izbore, a zatim ponovo formirala ista vlada, koja bi potom imala mogućnost da isti model primjenjuje na bukvalno svaku narednu temu.

Govoreći o aktuelnim reakcijama u vrhu vlasti, Jokanović je ocijenio da predsjednik Skupštine Andrija Mandić, koji je predstavljen kao posrednik u slučaju Botun, fokus ne stavlja na pregovore, već pažnju usmjerava na čestitku povodom Dana Republike Srpske.

On je dodao da pojedini djelovi vlasti tumače Mojkovačku bitku isključivo kroz prizmu svojih partijskih programa, nastojeći da ciljeve za koje se zalažu predstave kao opšte i da ih nametnu u trenutku krize, bez pokretanja stvarnog dijaloga koji bi omogućio uzajamno razumijevanje različitih djelova crnogorskog društva.

Jokanović ističe i da je važno podsjetiti da čak i kada bi postojala potpuna saglasnost oko izmjena Ustava, riječ je o dugotrajnom i složenom procesu koji traje mjesecima, a nerijetko i godinama. Zbog toga je, kako kaže, očigledno da se ovdje ne nudi rješenje, već se pokušava izbjeći preuzimanje odgovornosti za probleme koje su akteri vlasti sami promovisali.

Na kraju, on zaključuje da je jedino dobro u trenutnoj situaciji to što je model vladanja do kraja razotkriven – najprije se proizvede problem, potom izazove sukob, zaprijeti ostavkama, a onda se od svega pobjegne u priču o Ustavu.