Od kada je Miljan Marković iz Nove srpske demokratije (NSD) izabran za predsjednika Skupštine opštine Tivat, budžet ove opštine postao je redovna kasa za finansiranje njegovih brojnih putovanja – ne samo unutar Crne Gore, već i širom regiona, Evrope, pa i Azije. Problem? Veliki dio tih službenih putovanja teško se može povezati sa zakonskim nadležnostima njegove funkcije, a značajan broj njih vezan je za događaje organizovane od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC). Trošak za građane Tivta? Više od 10.417 eura za samo dvije i po godine.
Ovo pokazuju podaci koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), a koje je dobio od Opštine Tivat na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Računajući avionske karte, smještaj, dnevnice i druge prateće troškove, Markovićeva službena putovanja pokrila su širok spektar – od parastosa u manastirima, preko donatorskih večera za crkvene objekte, do putovanja u Kinu, Poljsku i Austriju. Ne računaju se, međutim, troškovi goriva službene škode oktavije (reg. oznake TV CG 002), koju Marković redovno koristi u službene (i manje službene) svrhe.
Prvi koraci: Beograd i dijaspora
Marković je krajem 2022. otpočeo svoj mandat, a prvo službeno putovanje – odlazak u Beograd na sjednicu Odbora Narodne skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu – koštalo je građane 365,96 eura.
2023: Religija, revizija, turizam
U 2023. godini Marković je imao 17 službenih putovanja i potrošio 2.769 eura (bez troškova goriva). I dok je prisustvo svečanim sjednicama lokalnih parlamenata u Nikšiću, Žabljaku, Plužinama, Beranama, Gusinju i Rožajama moglo biti u skladu sa njegovom funkcijom, drugi angažmani izazivaju ozbiljne sumnje.
Primjera radi, Marković je:
– prisustvovao parastosu u manastiru Savina povodom Dana srpskog jedinstva i proboja Solunskog fronta;
– bio gost donatorske večere u Beogradu za izgradnju hrama Svetog Save na Žabljaku;
– učestvovao u proslavi 210 godina rođenja “lovćenskog Tajnovidca” i promociji knjige “Sumrak Lovćena”;
– otišao na Novosadski sajam turizma, iako nema nadležnosti u toj oblasti;
– učestvovao na seminaru unutrašnje revizije na Fruškoj Gori – oblasti koja je pod ingerencijom savjetodavne službe predsjednika opštine, a ne predsjednika lokalne skupštine.
2024: Egzotika i religija
U 2024. Marković je imao 10 službenih putovanja, ali sa znatno većim troškovima – ukupno 5.855 eura.
Posebno se izdvaja:
– putovanje u Poljsku, gdje je obilazio fabrike prečistača otpadnih voda firme “Marex Technology”. “Cilj je bio uvid u kapacitete i mogućnosti”, naveo je Marković u izvještaju.
– boravak u Kini, gdje je sedam dana učestvovao na Kongresu saradnje Kine i zemalja Centralne i Istočne Evrope. Putne troškove do Kine i dnevnice platili su građani Tivta – ukupno 3.693,5 eura, dok je smještaj pokrio domaćin. Njegovo ime na pozivnici bilo je dopisano – rukom.
Marković je te godine posjetio i Salcburg (Austrija) na Generalnoj skupštini Instituta regiona Evrope (IRE), te Beograd povodom sjednice Poslovnog kluba Saveza Srba iz Crne Gore.
Liturgije, jubileji, bratimi i karnevali
Religijsko-politička dimenzija Markovićevih službenih putovanja nastavljena je i prošle godine:
– Plužine – “Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja”, sveta arhijerejska liturgija u metohu Pivskog manastira;
– Plav – obilježavanje “80 godina od stradanja svetih mučenika u Velici”;
– Beograd – skup Saveza Srba iz Crne Gore;
– Rumunija – potpisivanje povelje o bratimljenju Tivta i opštine Đurđu (povelju su potpisali gradonačelnici, a ne Marković).
2025: Murino, Petanž, Tirana
U prvih pet mjeseci ove godine, Marković je realizovao još šest službenih putovanja, uz ukupne troškove 1.427 eura.
Posebno se izdvaja:
– Murino – prisustvo “zaupokojenoj liturgiji za žrtve NATO zločina”;
– Petanž (Luksemburg) – odlazak na karneval “Petange Cavalcade”, iako je poziv bio upućen gradonačelniku Željku Komnenoviću;
– Tirana – trodnevni boravak, detalji putovanja nijesu dostavljeni.
Funkcija sporedna, ideologija primarna
Miljan Marković je, čini se, redefinisao značenje službenog putovanja predsjednika lokalnog parlamenta. Umjesto da se bavi lokalnom samoupravom, njegov mandat obilježile su brojne posjete vjerskim i ideološki obojenim događajima – nerijetko bez jasne veze sa funkcijom koju obavlja.
Građani Tivta, čiji novac finansira sve ove izlete, do sada nisu imali priliku da čuju odgovore na pitanja: ko odlučuje o svrsi i opravdanosti ovih putovanja? Da li postoji kontrola trošenja javnih sredstava? I da li bi, u nekoj odgovornijoj upravi, ovakva praksa mogla proći bez posljedica?
Jedno je sigurno – kada Miljan Marković putuje, građani Tivta plaćaju. Bez obzira ide li na liturgiju, sajam, ili do Kine.
Komentariši