Najnoviji sukob Milojka Spajića i Beograda otvorio je pitanje koje premijer teško može izbjeći, da li se zaista promijenila njegova politika ili samo politički interesi.

Spajić danas pokušava da se predstavi kao premijer koji sa Beogradom razgovara isključivo sa pozicije državnog interesa. Problem je što politička prošlost ne nestaje jednom objavom na društvenim mrežama.

Spajić je poručio da „Crna Gora ne želi sukob sa Srbijom“, ali je istovremeno kritikovao Vučića i njegov odnos prema evropskoj politici.

– Želimo dobrosusjedske odnose, ali i jasnu evropsku politiku koju, očigledno, gospodin Vučić ne želi da razumije. Nije baš primjereno da sa njegove pozicije preuzima ulogu PR-a Rusije i drugima drži lekcije o principijelnosti. Zato jedno jednostavno pitanje za predsjednika Vučića: kako to da je Srbija, prema dostupnim podacima, jedan od značajnijih izvora oružja i municije za Ukrajinu, dok Moskvi šalje jednu, a Evropi drugu poruku?- napisao je Spajić na Iksu.

U cijelu polemiku uključila se i Ana Brnabić, predsjednica Narodne skupštine Srbije i funkcionerka Srpske napredne stranke (SNS).

Ona je Spajića podsjetila na period kada je Vučićeva podrška bila dobrodošla: – Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić vam je bio dobar kada je trebalo da pomogne da dođete na vlast, ali vam je sada PR Rusije. Kad neko nema kičmu i obraz, kao što vi nemate ni kičmu ni obraz, to tako izgleda.

– Mi poštujemo međunarodno pravo uvijek i bez izuzetka. Vama kako narede – nekada su granice nepovredive, a nekada su nebitne. Ne pričajte Vučiću o principijelnosti vi, Milojko Spajiću, koji ni jedan princip nemate osim slijepe poslušnosti – zaključila je Brnabić.

Još oštriji bio je Milan Knežević.

 – Da ti nije bilo Aleksandra Vučića, po Sutomoru bi radio natalne karte i gledao u šolju – poručio je Spajiću, tvrdeći da je upravo Vučićeva podrška bila važna za njegov politički uspon.

Ponovio je i kako je Spajić premijer zahvaljujući Vučiću.

– Ovako si sad premijer, imaš državu iza sebe, dva majbaha, tri mašana i avion za prskanje komaraca. Samo sad pametno, nemoj da te ponese pa da nešto kažeš Aljbinu Kurtiju i Andreju Plenkoviću. A njemu (Vučiću) reči vazda, samo drugi put neka ti napišu, ne može tvoja mudra glava sve da zapamti, velika je gužva tu, a semafori odavno ne rade – zaključio je Knežević.

Spajić je podršku Beograda prihvatao kada mu je bila potrebna, a danas pokušava da se od nje distancira i predstavi kao potpuno samostalan političar.

Ako su tvrdnje Brnabić i Kneževića tačne da je Vučić pomagao Spajićev politički uspon, onda je teško objasniti zašto mu danas ta ista podrška i uticaj toliko smetaju. Ako je Beograd zaista imao političku ulogu u njegovom dolasku na vlast, Spajić javnosti duguje odgovor zašto je o tome ćutao dok mu je odgovaralo.

Na kraju, Spajiću ostaje nezgodno pitanje: ako je jučerašnji Vučić bio dovoljno dobar da bude saveznik, zašto je današnji Vučić odjednom postao problem?