U nedjelju, 29. septembra, održani su vanredni izbori u Podgorici koji su, prema riječima političke analitičarke Nikoleta Đukanović, postali ključni lakmus papir odnosa političkih snaga u Crnoj Gori. Sa oko 30 odsto osvojenih glasova, opoziciona Demokratska partija socijalista (DPS) osvojila je najviše mandata, ali ono što je posebno značajno jeste uloga koju je lista Jakova Milatovića i URA bivšeg premijera Dritana Abazovića odigrala u formiranju nove vlasti. Osvojivši šest mandata, ova lista postala je ključni igrač u postizbornoj areni, koja će odrediti stabilnost vlasti na državnom nivou, piše Radio slobodna Evropa

Izborni kontekst

Ovi izbori su se održali samo dvije godine nakon posljednjih, na kojima je, nakon četvrt veka vladavine, smijenjena vlast Demokratske partije socijalista (DPS). Tada su vlast preuzele koalicije predvođene Pokretom Evropa sad (PES), Demokratama, DF-om i URA-om. Međutim, prevrat u podgoričkom parlamentu, uzrokovan unutrašnjim sukobima unutar vlasti, doveo je do raspisivanja novih izbora.

U ovoj izbornoj trci, DPS je ponovo osvojila najviše glasova, sa oko 30 odsto podrške i 19 mandata, dok su ostale opozicione stranke osvojile sedam mandata. Koalicije na vlasti na lokalnom i državnom nivou, uključujući PES i Demokrate, osvojile su ukupno 14 mandata. Ovaj rezultat znači da će biti neophodno formirati koalicije kako bi se obezbijedila potrebna većina od 30 mandata u podgoričkom parlamentu koji broji 59 mjesta.

Neizvjesnost u formiranju vlasti

Analize pokazuju da će uspjeh ili neuspjeh u formiranju vlasti zavisiti od postizbornih pregovora između stranaka. Đukanović naglašava da je ključno pitanje s kim će Milatovićeva lista formirati vlast. Iako su očekivali više glasova, Milatović i njegova ekipa su u poziciji “tas na vagi” između vlasti i opozicije, čime su osigurali važnu ulogu u kreiranju buduće političke slike Podgorice.

– Oni su u poziciji tas na vagi između partija koje čine vlast na državnom nivou i opozicije – naglašava Đukanović.

Ako se vlast formira sa DPS-om, to bi moglo značajno uticati na nacionalnu političku situaciju, dok bi koalicija između partija koje su do skoro bile na vlasti mogla rezultirati novim problemima ili dodatnim izborima.

Reakcije opozicije

Opozicija, predvođena DPS-om, odmah je nakon proglašenja rezultata zatražila vanredne parlamentarne izbore, naglašavajući da trenutna vlada nije dobila potrebnu većinu u glavnom gradu. Ovo ukazuje na percepciju da je vlast izgubila legitimitet i sposobnost da efikasno upravlja.

Mogućnosti za različite političke aktere

Analizirajući rezultate izbora, Đukanović navodi da se mnoge stranke mogu osjećati zadovoljnima postignutim ishodom. Naime, iako su partije vlasti maksimalno iskoristile svoje pozicije, rezultat nije bio onakav kakav su očekivali. PES, sa značajnom infrastrukturom i resursima i čak 26 ministarstava i sedam potpredsjednika, nije ostvario bolji rezultat nego na prethodnim izborima, dok je DF, uz podršku zvaničnog Beograda, uspio zadržati značajnu poziciju.

DPS, iako se suočila s padom popularnosti nakon gubitka vlasti 2020. godine, iznenađujuće je zadržala dobar dio svog biračkog tijela. Iako su neki analitičari očekivali veći pad, rezultati su pokazali da su građani ipak podržali ovu stranku.

Problemi s povjerenjem u izborni proces

Jedan od najvažnijih problema koji se izdvaja iz analize izbora je niska izlaznost, koja je bila najniža u posljednjoj deceniji. Đukanović ukazuje na to da građani nemaju povjerenja u izborni proces, a ne smatra da je problem učestalost izbora, već zloupotreba od strane političara. Izlaznost je bila skoro 15 odsto manja nego na izborima 2014. godine, što dodatno potvrđuje krizu povjerenja među biračima.

Izbori u Podgorici su se pokazali kao lakmus papir političkih snaga u Crnoj Gori, s potencijalom da značajno utiču na stabilnost vlasti. Formiranje nove vlasti biće ključno za određivanje buduće političke dinamike, a kako će se situacija razvijati zavisiće od postizbornih pregovora i sposobnosti stranaka da pronađu zajednički jezik. U svakom slučaju, izazovi ostaju, a niska izlaznost birača predstavlja dodatni faktor koji može uticati na političku stabilnost u zemlji.