Popunjavanje upražnjenog poslaničkog mjesta bez formalnog obavještenja Državne izborne komisije (DIK) otvorilo je ozbiljna pitanja o zakonitosti postupanja Skupštine Crne Gore, ali i o granicama njenih ustavnih nadležnosti. Sagovornici “Vijesti” upozoravaju da je ovakvim potezom praktično ostavljen prostor da parlamentarna većina, mimo propisanih procedura, odlučuje o mandatima, pa čak i da proizvoljno “postavlja” poslanike sa izbornih lista.

Upravo to se dogodilo u srijedu, kada je predsjednik Skupštine Andrija Mandić bez dopisa DIK-a konstatovao mandat doskorašnjem generalnom konzulu Crne Gore u Njujorku, Adelu Omeragiću, koji će predstavljati Bošnjačku stranku (BS). Omeragić na toj poziciji zamjenjuje Admira Adrovića, koji je krajem decembra prošle godine podnio ostavku.

Odluka je donesena na osnovu pisma koje je potpisalo čak 55 poslanika, iako Zakon o izboru odbornika i poslanika jasno propisuje da se mandat potvrđuje isključivo na osnovu obavještenja DIK-a. Upravo zbog toga član DIK-a Damir Suljević, kao i više pravnika sa kojima je redakcija nezvanično razgovarala, tvrde da je procedura prekršena i da predsjednik parlamenta nije imao zakonski osnov za ovakav potez.

Zanimljivo je, međutim, da na ovu odluku nije bilo reakcije ni od strane poslanika koji nijesu potpisali pomenuto pismo, čime je, kako se ocjenjuje, stvoren utisak prećutnog konsenzusa oko sporne prakse.

Zakonom je precizno definisano da DIK, u skladu sa članom 33, podnosi Skupštini izvještaj o popuni upražnjenih poslaničkih mjesta. Uprkos tome, parlament je preuzeo ulogu koja mu ne pripada, pravdajući se nefunkcionalnošću same komisije.

Pismo kojim je od Mandića zatraženo da konstatuje mandat Omeragiću potpisali su poslanici vladajućih partija – Bošnjačke stranke, Pokreta Evropa sad, Nove srpske demokratije, Demokrata, Socijalističke narodne partije, CIVIS-a i Albanskog foruma – ali i dio opozicije, uključujući Demokratsku narodnu partiju, Hrvatsku građansku inicijativu, Ujedinjenu Crnu Goru, kao i nekoliko samostalnih poslanika: Dragana Bojovića, Jevrosimu Pejović, Radinku Ćinćur i Miodraga Lakovića.

U dopisu koji je pročitan na sjednici, poslanici su kao opravdanje naveli da DIK već duže vrijeme ne funkcioniše zbog ostavke njenog predsjednika Nikole Mugoše, koji je izabran za sudiju Ustavnog suda, te da nije ostavio odgovarajuće ovlašćenje za prevazilaženje institucionalnog zastoja.

Ipak, Suljević smatra da je upravo Skupština odgovorna za takvo stanje, jer nije na vrijeme reagovala i omogućila nesmetan rad izborne komisije. Umjesto toga, kako ocjenjuje, parlament sada koristi blokadu kao izgovor da preuzme ingerencije koje mu po zakonu ne pripadaju.

Posebno zabrinjava, kako ističe, činjenica da je čak 55 poslanika podržalo ovaj zahtjev, dok je dodatnih 25 opozicionih poslanika ostalo nijemo, čime je, kako kaže, otvorena “Pandorina kutija” i stvoren ambijent opšte saglasnosti oko problematične prakse.

On upozorava da se, u situaciji kada se i dalje ne nazire rješenje za izbor nove Centralne izborne komisije (CIK), postavlja pitanje da li će Skupština ubuduće preuzimati i druge nadležnosti, poput raspisivanja lokalnih izbora. Ako se takva praksa nastavi, dodaje, dovodi se u pitanje i smisao postojanja same izborne institucije.

Iz Skupštine nijesu odgovorili na pitanja “Vijesti” zbog čega je predsjednik parlamenta postupio suprotno zakonu i konstatovao mandat bez zvaničnog obavještenja DIK-a.

Jedan od pravnika objašnjava da je procedura jasna – DIK mora održati sjednicu i nakon toga dostaviti izvještaj Skupštini. Međutim, kako komisija trenutno nema predsjednika, sjednica ne može biti ni zakazana, jer za to ne postoji zakonski osnov. Problem dodatno komplikuje činjenica da nijesu usvojene izmjene zakona koje bi definisale ko preuzima tu ulogu u prelaznom periodu.

Upravo zbog toga, upozorava sagovornik, otvara se mogućnost zloupotrebe – jer ako se mandat može potvrditi na osnovu političkog dogovora i pisma, onda se, u teoriji, na to mjesto može imenovati bilo ko, bez obzira na redosljed sa izborne liste.

Slična situacija već se dogodila u slučaju bivše poslanice GP URA Suade Zoronjić, kada je Skupština, takođe bez dopisa DIK-a, potvrdila njen mandat. Tada je, međutim, riječ bila o opstrukciji unutar same komisije, dok se u aktuelnom slučaju, kako se ocjenjuje, institucija jednostavno zaobilazi.

Podsjećanja radi, DIK je 28. decembra 2020. odbio da verifikuje mandat Zoronjić nakon ostavke Filipa Adžića, uz obrazloženje da nijesu bili ispunjeni zakonski uslovi, jer Skupština prethodno nije pravno valjano konstatovala prestanak mandata, zbog nedostatka kvoruma.

Nakon toga, Skupština je sama donijela odluku da potvrdi njen mandat, čime je već tada postavljen presedan koji se sada ponavlja.

U najnovijem slučaju, poslanici su u pismu od 8. aprila upozorili da nefunkcionalnost DIK-a ugrožava ustavnu obavezu da parlament ima puni sastav, ali i otežava utvrđivanje potrebnih većina za donošenje odluka, uključujući dvotrećinsku i tropetinsku većinu. Time se, kako su naveli, stvara pravna nesigurnost i rizik od blokade institucija.

Pozivajući se na “zaštitu ustavnog poretka”, od Mandića su zatražili da reaguje i konstatuje mandat Omeragiću, što je on i učinio.

Prije donošenja ove odluke, iz Skupštine su stizali različiti prijedlozi za rješavanje problema – od toga da članovi DIK-a sami pronađu rješenje i ovlaste jedno lice za administrativne poslove, do ideje da sekretarka DIK-a privremeno preuzme nadležnosti predsjednika.

Suljević je, međutim, upozorio da bi svako takvo ovlašćenje bilo pravno ograničeno trajanjem mandata onoga ko ga daje, te da bi dalje postupanje bez punog mandata bilo nezakonito. Takođe je naglasio da samo predsjednik DIK-a ili lice koje on ovlasti može zakazati sjednicu komisije, što trenutno nije moguće.

Bošnjačka stranka je još 9. marta obavijestila Skupštinu da će Omeragić preuzeti poslaničko mjesto, pozivajući se na član 104 Zakona o izboru odbornika i poslanika. Tim članom je propisano da mandat pripada sljedećem kandidatu sa liste, prema unaprijed utvrđenom redosljedu, u slučaju prestanka mandata izabranog poslanika.

Iako je taj dio procedure nesporan, način na koji je mandat potvrđen ostaje predmet ozbiljnih pravnih i političkih polemika.