Inicijativa Andrije Mandića za promjenu zakona o crnogorskom državljanstvu, sa ciljem omogućavanja dvojnog državljanstva sa Srbijom, sve više izgleda kao politički manevrar sa dalekosežnim posljedicama. Iako na prvi pogled zvuči kao ideja koja treba da odgovori na potrebe građana, mnogi stručnjaci i politički analitičari upozoravaju na moguće opasnosti ovakvog poteza.

Mandić, lider Nove srpske demokratije i zagovornik bliskih veza sa Srbijom, odavno koristi temu dvojnog državljanstva kao jedno od ključnih oružja u svojoj političkoj agendi. Njegovo insistiranje na ovoj temi nije samo odraz brige za prava građana koji imaju veze sa Srbijom, već i pokušaj da kroz promjenu zakona stvori osnovu za nove političke manipulacije.

Naime, dvojno državljanstvo sa Srbijom moglo bi drastično izmijeniti birački spisak u Crnoj Gori, dajući mogućnost građanima Srbije da, kroz lakše dobijanje crnogorskog državljanstva, postanu potencijalni glasači na crnogorskim izborima. Ova ideja izaziva strah kod mnogih koji smatraju da bi se na taj način mogla ugroziti politička stabilnost zemlje, jer bi omogućila uvođenje nove, pro-srpske biračke baze, čime bi se ojačala politička moć prosrpskih partija.

Mandić, koji se već nalazi pod sumnjom zbog dvojnog državljanstva, nastavlja sa pokušajima da progura izmjene zakona, pozivajući se na evropske standarde i praksu u EU. Međutim, mnogi pravnici upozoravaju da bi uvođenje takvog zakona bez dovoljno zaštitnih mehanizama moglo otvoriti vrata zloupotrebama, naročito u kontekstu izbora i budućih referenduma o statusu Crne Gore.

Osim političkih implikacija, postavlja se i pitanje pravne osnove i ustavnih promjena potrebnih za usklađivanje zakona sa ovakvom inicijativom. Dok se Mandić poziva na međunarodne standarde, mnogi ukazuju na to da bi ovakav zakon mogao destabilizovati krhku političku ravnotežu u zemlji, otvarajući vrata za jačanje uticaja susjedne Srbije na crnogorsku politiku.

Takođe, ostaje otvoreno pitanje Mandićevog ličnog statusa. On posjeduje i crnogorsko i srpsko državljanstvo, ali ne želi otkriti kada je stekao srpsko, što baca dodatnu sjenku na njegovu vjerodostojnost u ovoj debati. Mnoge opozicione partije već kritikuju njegove poteze, optužujući ga za korištenje dvojnog državljanstva kao instrumenta političkog pritiska.

Da li se radi o legitimnoj borbi za prava građana ili o pokušaju da se na mala vrata uvedu krupne političke promjene koje bi dugoročno mogle promijeniti političku scenu Crne Gore? Jedno je sigurno – zakon o dvojnom državljanstvu, koji Mandić sprema, donosi sa sobom mnogo više pitanja nego odgovora, a njegova potencijalna implementacija mogla bi donijeti opasne političke posljedice za budućnost zemlje.