Boris Marić iz Centra za građanske slobode upozorava da su reforme u crnogorskom pravosuđu spore i „u rukavicama“. On ističe da, i ako Poglavlje 23 bude zatvoreno, Crna Gora neće izbjeći nastavak monitoringa i dodatne uslove.

– Teško je povjerovati da će u ovako kratkom roku biti uspostavljen funkcionalan sistem i kontinuirane provjere integriteta vršilaca pravosudnih funkcija, što je preduslov za suštinsku reformu ove grane vlasti – kaže Marić u intervjuju za Monitor..

Na pitanje da li Crna Gora može ispuniti obaveze iz Poglavlja 23 i 24, Marić ističe da je njegova procjena pesimistična.

– Pomaka ima, primjera distribucije pravde i promjena u pravosudnom sistemu takođe, ali suštinski pravosuđe je i dalje nereformisano, a sam proces reformi spor i nedopustivo u rukavicama. Poglavlje 24 bolje stoji i u tom poglavlju se mogu postići značajni rezultati koji bi, ako se dese, bili ocijenjeni kao zadovoljavajući – naglašava on.

Marić posebno ističe ulogu bezbjednosnih i antikorupcijskih institucija u reformi pravosuđa.

– ANB i ASK konačno bi trebalo da se transformišu u institucije čija obrada podataka i baze podataka mogu biti od vitalnog značaja za provjeru integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, ali i svih drugih funkcionera. Trebalo bi da se manje bave formalnim prekršajima, a više istinskim provjerama i administrativnim istragama – objašnjava Marić.

Bez popularno nazvanog vetinga, Marić ne vjeruje u suštinsku reformu pravosuđa, niti u mogućnost da Crna Gora ispuni obaveze iz Poglavlja 23.

– Sistem mora biti funkcionalan i transparentan, a reforme pravosuđa provedene temeljno – dodaje on.

Odlazak sudija i izbor novih članova Ustavnog suda dodatno komplikuje situaciju. Ustavni sud ove sedmice razmatra da li sutkinja Desanka Lopičić može nastaviti da obavlja funkciju, budući da krajem mjeseca stiče uslove za penziju. Marić objašnjava da je problem mnogo dublji od konkretnog slučaja: – Prvi uslov koji je nastupio u vezi sa sutkinjom Lopičić je istek mandata, procedura je zadovoljena, ali nije zadovoljen javni interes da se novi sudija izabere na vrijeme ili barem u razumnom roku, za šta još nije kasno.

Situacija u vezi sa Ustavnim sudom Crne Gore jasno pokazuje duboke strukturne i političke slabosti institucija, ali i nedorečenost normativnog okvira. Različita tumačenja odredbi o prestanku funkcije sudija otvaraju prostor za pravnu nesigurnost i selektivnu primjenu prava.

– Ovu negativnu praksu imamo zadnjih godina, tako da su sudije odlazile u penziju i prestajao im je mandat po različitim procedurama i tumačenjima –  navodi Marić.

Činjenica da se pitanja Ustavnog suda rješavaju u atmosferi političkih pregovora dodatno narušava kredibilitet institucije.

– Umjesto jasnih i pravno utemeljenih procedura, stiče se utisak da politički akteri imaju presudan uticaj na funkcionisanje i sastav suda. To direktno utiče na percepciju njegove nezavisnosti i nepristrasnosti – dodaje. Marić ističe potrebu hitnog sprovođenja preporuka Venecijanske komisije uz dodatne analize i unapređenja normativnog okvira.

Odlazak sutkinje Vesne Moštrokol, predsjednice sudskog vijeća u predmetu „državni udar“, takođe izaziva dileme. Neki pravni stručnjaci smatraju da bi se postupak morao ponoviti zbog promjene sastava sudskog vijeća. Marić objašnjava: – Sama ostavka nije automatski razlog za ponavljanje postupka, ako je odluka već donijeta. Međutim, na osnovu dostupnih informacija postoji osnovana pretpostavka da je došlo do bitne povrede postupka.

Na međunarodnom planu, Marić vjeruje da Crna Gora ima šansu da završi svoj evropski put, uprkos problemima poput slučaja Botun.

– Prvo, pitanje Botuna je zloupotrijebljeno za politički interplej unutar vladajuće koalicije, a drugo, postoji snažna politička volja ključnih država EU da Crna Gora postane sljedeća članica, dominantno iz geopolitičkih razloga – kaže on, podsjećajući na primjere Bugarske i Rumunije.

Kada je riječ o političkim opstrukcijama, Marić komentariše i inicijative lidera prosrpskih partija poput Milana Kneževića i Andrije Mandića.

– Knežević uslovljava ostanak u Vladi temama identiteta, dok Mandić želi da dodatno konstituiše spoljnopolitičke smjernice Crne Gore kroz svoj položaj predsjednika Parlamenta. Oba aktera balansiraju između EU integracija i etničkog sentimenta – objašnjava Marić.

Na pitanje kako Crna Gora može stići do EU između naslijeđa devedesetih i urušenih institucija, Marić odgovara: – Voljom Evrope. Spoljnopolitički prioriteti su zadržani, a geopolitička kretanja tjeraju Uniju da pokaže da može da se širi. Devedesete danas služe kao paradna demonstracija frustracija, ali i kao politička platforma za dobijanje glasova.

Marić zaključuje da članstvo u EU trenutno više zavisi od bezbjednosnih i geopolitičkih interesa nego od vladavine prava i ekonomije.

– Potreban nam je unutardruštveni dijalog i otvorene debate, čak i o identitetskim pitanjima. EU integracije trenutno služe kao zajednički društveni imenitelj, i to treba iskoristiti kao šansu, a ne slabost – poručuje on.