Iako je do redovnih izbora ostalo više od godinu dana, politička scena u Crnoj Gori već sada funkcioniše kao da je kampanja u punom jeku – partije su zauzele startne pozicije i aktivno rade na terenu, nastojeći da osiguraju što bolju poziciju pred predstojeću izbornu trku.

Prema riječima poslanika Građanskog pokreta URA, Zorana Mikića, ovakva dinamika nije iznenađenje, posebno ako se ima u vidu plan da se svi lokalni izbori, a vjerovatno i parlamentarni, po prvi put održe istog dana. Upravo ta činjenica, kako objašnjava, primorava političke subjekte da ranije nego ikada započnu kampanju, pokušavajući da obuhvate što širi politički prostor i biračko tijelo.

On ističe da je već dogovoreno održavanje lokalnih izbora u junu naredne godine, dok se za parlamentarne ne može sa sigurnošću tvrditi da će čekati redovan termin. Naprotiv, kako naglašava, političke turbulencije unutar parlamentarne većine otvaraju mogućnost da se izbori za državnu vlast održe i prije planiranog roka. U takvim okolnostima, kaže, nije neobično što su partije praktično konstantno u kampanji, ali dodaje da problem nastaje kada se u te svrhe koriste državni ili opštinski resursi.

Kao ilustraciju takve prakse, Mikić navodi projekat „Velje brdo“, koji je prvi put predstavljen tokom kampanje za lokalne izbore u Podgorici 2024. godine, a koji, prema njegovim riječima, pojedine partije iz vlasti sada ponovo koriste kao ključni adut za naredne izbore. On smatra da je riječ o posebno spornoj inicijativi, ne samo zbog političke instrumentalizacije, već i zbog, kako tvrdi, izostanka ekonomske opravdanosti. Kako naglašava, ogromna sredstva svih građana planiraju se usmjeriti u projekat koji, po njegovom mišljenju, služi prije svega za političko profilisanje određenih partija.

Govoreći o karakteru narednih izbora, Mikić ne očekuje značajnija odstupanja u odnosu na prethodne izborne cikluse. Iako se često naglašava da je naredna godina ključna za evropski put Crne Gore, on smatra da se ne nazire tema koja bi mogla dominantno obilježiti kampanju. Kako objašnjava, zemlja je već jasno definisala svoje spoljnopolitičke prioritete i nalazi se nadomak članstva u Evropskoj uniji, zbog čega očekuje da će fokus biti na programima političkih partija.

U tom kontekstu, predviđa da će izborna trka prije svega biti usmjerena na to ko će ponuditi kvalitetnija rješenja, ostvariti neposredniji kontakt sa građanima i efikasnije koristiti savremene kanale komunikacije. Posebno naglašava rastući značaj društvenih mreža, za koje vjeruje da će postati glavni alat političke kampanje, ne samo u Crnoj Gori već i globalno, dok će tradicionalni oblici terenskog rada, iako i dalje važni, biti u drugom planu.

Kada je riječ o političkim akterima, Mikić procjenjuje da neće biti značajnijih iznenađenja, te da će većinu izborne ponude činiti već etablirani subjekti. Ipak, kao potencijalnu novinu vidi mogućnost reforme izbornog sistema, odnosno uvođenja otvorenih izbornih lista. Prema njegovom mišljenju, to je jedina promjena koja bi mogla suštinski uticati na političku scenu i omogućiti pojavu novih lica, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou.

Dodaje da eventualno pojavljivanje jednog ili dva nova politička subjekta, ili nekoliko lokalnih lista, ne bi značajno promijenilo ukupnu političku ponudu. Nasuprot tome, otvaranje izbornih lista bi, kako ističe, moglo donijeti stvarnu promjenu i razbiti postojeće obrasce političkog djelovanja.

Osvrćući se na stavove da je za takvu reformu kasno, Mikić ocjenjuje da je riječ o narativu onih političkih aktera koji žele da zadrže postojeći sistem. Prema njegovim riječima, upravo rasprava o otvorenim listama može jasno pokazati koje partije nijesu spremne da se odreknu partitokratije koja, kako tvrdi, već tri decenije dominira crnogorskim društvom. Takav sistem, dodaje, ne donosi suštinske promjene, već samo smjenu aktera na pozicijama moći.

Pored pitanja izbornog procesa, Mikić problematizuje i odnos vlasti prema državnoj imovini. Tvrdi da se ona, kako kaže, rasprodaje bez adekvatne strategije i dugoročne vizije, navodeći kao primjere pokušaje davanja u zakup Velike plaže, Buljarice i drugih prirodnih resursa.

Posebno ističe aktuelno pitanje davanja aerodroma u koncesiju, koje, prema njegovim riječima, predstavlja svojevrsni test za partije vlasti. Ukazuje na to da su pojedine partije, koje su ranije bile u opoziciji zajedno sa URA-om, imale drugačiji stav o koncesionim modelima, te da će njihova eventualna podrška rješenjima iz 2018. godine pokazati da li je došlo do stvarnih promjena ili samo do zamjene političkih uloga.

On naglašava da bi odluka da se kompanija koja upravlja jedina dva crnogorska aerodroma ustupi pod uslovima iz 2018. godine bila jasan signal odnosa prema državnoj imovini. Kako zaključuje, ukoliko politički akteri nijesu spremni da privatnu imovinu prodaju po zastarjelim tržišnim uslovima, onda je, smatra, upitno zašto bi na taj način raspolagali imovinom koja pripada svim građanima Crne Gore.