U proteklih 15 godina, devet miliona kvadrata državnog zemljišta je dato u zakup, pokrenuvši potrebu za promjenom Zakona o državnoj imovini kako bi se ograničio period zakupa sa trenutnih 90 godina na prihvatljivih 20 ili 30 godina u javnom interesu.

Oštra polemika je nastala oko amandmana Pokreta Evropa sad na ovaj zakon, sa tvrdnjama o prodaji državne imovine radi obezbjeđivanja sredstava za Program Evropa sad 2, dok zastupnici promjena naglašavaju potrebu za odgovornijim postupanjem s resursima namijenjenim i budućim generacijama.

Umjesto amandmana, kaže za naš Gradski radio Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu trebalo bi promijeniti Zakon o državnoj imovini i, kategorična je, smanjiti period zakupa.

– To je, prosto pogubno za javni interes. Ako vi nekome dajete zakup na 90 ili 99 godina, onda se više ne radi o zakupu poslije tolikog vremenskog perioda, već se tu prosto radi o prodaji. Poštenije je i pravno pravednije da prodate lokaciju ukoliko želite i za to uzmete odgovarajuću tržišnu cijenu. Prosto, državna imovina je resurs ne samo sadašnjih, već i budućih generacija i zato svi donosioci odluka moraju da imaju najveći stepen odgovornosti. Veliko je pitanje u vremenu u kome živimo šta može da se desi za 100 godinu, tako da nema zakupa na 90, čak ni 60 godina. Mjera prihvatljivog je 20 ili 30 godina. Sve drugo je potiranje javnog interesa – ocijenila je Mrdović.

Model zakupa i prodaju državne imovine patentirao je, kako kaže, DPS sa saveznicima kroz turističke projekte. Navodi da je za deceniju i po na taj način dato devet lokacija, dvije u Tivtu, tri u Herceg Novom, po jednu u Ulcinju, Budvi, Kolašinu i na Žabljaku ukupno devet miliona kvadrata zemljišta.

– I ti zakupi su dati na 30 do 90 godina, od čega pet na famoznih 90, jedan na 49, zatim jedan 42 godine, a dva na po 30 godina. Napomenuću i da su danas neki od njih na međunarodnoj arbitraži- kaže Mrdović.

U takvim aranžmanima za zakup, naglašava naša sagovornica primjenjivan je tkz.hibridni model, odnosno zakoni o državnoj imovini i privatizaciji , što je ukazije dalo vladama DPS-a uz zakup i mogućnost prodaje npr.turističkih objekata poput apartmana, vila i slično.

– Dakle, radilo se o modelu koji je bio potpuno nezakonit, odnosno bio kontrapravnoj prirodi onoga što je suština zakupa, a to je da vi uzmete stvar, koristitet je uz odgovarajuću nadoknadu a potom vratite državi – navela je Mrdović.

Ona tvrdi da su ugovori o zakupima zaključivani bez antikoruptivne, ali sa tkz. stabilizacionim klauzulom u korist investitora. To je značilo, kaže, istovremeno prodaju i zakup imovine, a vlasništvo investitora bilo je sakriveno u off šor zonama.

– Imamo projekte gdje se saznalo ko je vlasnik. To je slučaj sa Porto Novim u Herceg Novom, za koji se danas kroz zvanična dokumenta pokazuje da su vlasnici tog turističkog projekta porodica azerbejdžanskog predsjednika Alijeva. Poznato je i to da je projekat Porto Montenegro u Tivtu zapravo bio uvod u ove tkz. hibridne modele – naglasila je Mrdović.

Nakon kritika DPS-a i URA na amandman PES-a sada su, povlačenje Zakona o državnoj imovini zatražile i Socijaldemokrate.