U Crnoj Gori se bilježi zabrinjavajući rast govora mržnje i nasilnih narativa, dok institucije, opterećene politizacijom i nedostatkom adekvatnih sankcija, ne uspijevaju da zaštite ljudska prava i sprovedu zakone, saopšteno je na konferenciji koju je organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT).

Učesnici panela “Dezinformacije i ljudska prava: Kome smeta jednakost” upozorili su da društvo normalizuje neprimjeren govor, dok se odgovornost prebacuje između institucija, što dodatno ugrožava ljudska prava i demokratiju.

Dina Knežević, glavna savjetnica Zaštitnika ljudskih prava, kazala je da je ovo goruća tema u društvu, te da su istraživanja pokazala da su žene i LGBTIQ zajednica najviše pogođene dezinformacijama.

– Iz godine u godinu imamo porast govora mržnje, a uvijek su na meti LGBTIQ, ranjive kategorije, nacionalne i etničke manjine i svakako žene. Posljednja istraživanja pokazuju da 42 odsto mladih smatra da bi takav govor trebao biti dozvoljen. Stvara se narativ da se govor mržnje može podvesti pod slobodu izražavanja, ali to pravo nije apsolutno i može biti ograničeno što propisuje evropska Konvencija za zaštitu ljudskih prava – navela je Knežević.

Najveći problem, smatra Knežević, jeste nepoznavanje zakonodavnih normi, samog instituta slobode izražavanja, te nedovoljan broj edukacija o govoru mržnje.

Boris Mugoša, poslanik Socijaldemokrata, ocijenio je da se u društvu odomaćio govor mržnje i da parlament, kao ogledalo društva, ne doprinosi njegovom smanjenju.

– Kad ste u sistemu zapljusnuti takvim narativom, rezultat je ovakav. Odomaćio se govor mržnje i postao dio diskursa. Parlament je ogledalo društva. Imamo etički kodeks koji 90 poslanika nije ni pročitalo i siguran sam da nikoga ni ne interesuje, jer nemate posljedice ako se ne pridržavate – rekao je Mugoša.

On je dodao da su u parlamentu oni koji afirmišu kulturu dijaloga često marginalizovani i etiketirani kao dosadni, dok se neprimjereni govor smatra prihvatljivim.

– Ja smatram da ne smijemo da podilazimo takvim porivima, jer guramo sistem vrijednosti za koji smo ubijeđeni da je ispravan. Možda je to teži put, ne donosi rezultate na izborima, ali bi situacija bila još gora da se ponašamo drugačije – zaključio je Mugoša.

Potpredsjednica GP URA Ana Novaković-Đurović ukazala je da je osnovni problem u funkcionisanju institucija i njihovoj politizaciji.

– Ne možemo govoriti o sistemu u kome su ljudska prava zaštićena ako imamo postavljanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, a kao odgovor dobijemo prebacivanje odgovornosti između Uprave policije i tužilaštva. Svjedočimo odsustvu spremnosti institucija da sprovedu zakone –, kazala je Novaković-Đurović, dodajući da primjena zakona u Crnoj Gori zavisi od političke volje.

– Vladajuća većina se plaši suprotstavljanja SPC čiji su predstavnici prisustvovali podizanju spomenika Pavlu Đurišiću –, navela je Novaković-Đurović.

Govoreći o slučajevima veličanja četničkog pokreta od strane SPC, Dina Knežević je istakla da Zaštitnik ljudskih prava ima trojaku ulogu: reaktivnu, proaktivnu i edukativnu. Međutim, postupci koji se vode zbog govora mržnje često kasne, što izaziva eskalaciju nasilja i izostanak pravovremene reakcije.

Na primjeru incidenta na Džada film festu, kada je grupa mladića prekinula projekciju jer je film bio na albanskom jeziku, Mugoša je istakao da su reakcije vlasti izostale ili bile proračunate kako ne bi uvrijedile nikoga, iako je događaj “zastiđe”. On je zaključio da se do 2020. godine u društvu najviše cijenila partijska knjižica, a od tada dominira nacionalna pripadnost.