U Crnoj Gori se sve češće dešava da mladi visokoškolci svoj prvi radni angažman ne traže u državnim ili privatnim preduzećima, već u političkim partijama, pišu Vijesti. Razlog, kako objašnjava građanski aktivista Stefan Đukić, leži u činjenici da se do državne službe često dolazi “preko partije, a ne obrnuto”.

– Ne ideš u državnu službu pa onda na osnovu toga tražiš neko partijsko usmjerenje, već obrnuto, kroz partiju do državne službe, pa čak ponekad i do boljih angažmana u privredi – rekao je Đukić za “Vijesti”.

Prema njegovim riječima, kroz partije mladi mogu lakše ostvariti profesionalne kontakte, dok državna uprava, iako formalno otvorena, ne nudi jednako jasne prilike za karijerni napredak.

U okviru Vladinog programa stručnog osposobljavanja za 2026. godinu, od 2.072 visokoškolca koliko je dobilo priliku da počne praksu kod željenog poslodavca, njih 37 će je obaviti u strankama. Za praksu u partijama prijavilo se ukupno 44 kandidata, što je neznatno povećanje u odnosu na prethodnu godinu kada su se prijavila 42 visokoškolca.

Đukić ističe da partije ovom praksom dobijaju finansijsku injekciju, jer program oslobađa stranački budžet troškova za pripravnike, napominjući da je, na kraju krajeva, “i partijski budžet državni, finansiran od građana”. On također upozorava da se mnogi koji se odluče za ovakav put već ranije angažuju kao simpatizeri ili volonteri stranačkih struktura, čime se kreira dodatna povezanost između mladih i političkih partija.

Sličan pogled dijeli i direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) Nevenka Vuksanović, koja navodi da mladi u strankama vide priliku za djelovanje, a ne zato što stranke nude atraktivne ili inovativne mehanizme uključivanja.

– Istovremeno, jasno je da je takvih mladih sve manje. Savremene generacije ne pronalaze sebe u partijskom životu i ne prepoznaju rješenja za svoje probleme, zbog čega ostaju distancirani od institucionalne politike – objašnjava Vuksanović.

Ona dodaje da izostanak relevantnih politika i odsustvo ozbiljnog dijaloga o zapošljavanju, stanovanju, mentalnom zdravlju ili odlasku iz zemlje dovodi do toga da mladi masovno apstiniraju na izborima.

– Današnji jaz nije između mladih i politike kao ideje, već između mladih i političkih organizacija koje ne nude rezonantne odgovore na izazove njihove generacije – naglašava Vuksanović.

Iz većine partija vlasti i opozicije do danas nisu odgovorili na pitanja o tome na koje će pozicije biti postavljeni pripravnici koji su se prijavili za osposobljavanje kod njih, koja će im biti radna zaduženja, zašto misle da se visokoškolci prijavljuju za odrađivanje pripravničkog u strankama i koliko njih se nakon odrađenog pripravničkog zadrži u partijama.

Što se tiče same raspodjele, u 2026. godini najviše pripravnika će imati Nova srpska demokratija (NSD) deset, dok će Socijaldemokratska partija (SDP) imati pet pripravnika. U NSD-u će među pripravnicima biti pravnici, politikolozi, novinar, stručni saradnik za evropske integracije, konsultant za turizam i menadžer, dok će SDP angažovati IT stručnjaka, administrativne radnike i stručnjake iz oblasti socijalne politike i ekonomije.

Socijalistička narodna partija (SNP) naredne godine imaće psihologa, prevodioca, ekonomistu i pravnika, dok će Demokratska partija socijalista (DPS) angažovati pripravnike u Rožajama, Podgorici, Budvi i Baru, u zavisnosti od stručnog profila. Građanski pokret URA, Demokratska unija Albanaca (DUA), Pokret Evropa sad, Socijaldemokrate i Albanska alternativa takođe će imati svoje pripravnike raspoređene po različitim gradovima, uključujući Podgoricu, Budvu, Pljevlja, Ulcinj, Plav i Gusinje.

Na sajtu Vlade objavljeno je da je ove godine oglašeno oko 13.000 slobodnih radnih mjesta. Za četrnaesti ciklus programa stručnog osposobljavanja prijavila su se 2.344 visokoškolaca, od kojih je 2.072 dobilo priliku da počne praksu od januara 2026.

Đukić ocjenjuje da program, iako uspješan u određenoj mjeri, zahtijeva “remont”, jer više ne ispunjava prvobitnu svrhu.

– Više služi tome da mladi imaju mjesto za primanje plate dok razmišljaju o postdiplomskim studijama ili zaposlenju. Program koji je zamišljen dobro, već dugo traje i treba ga renovirati – poručuje.

Ovakva dinamika pokazuje da, dok neki mladi biraju partije kao odskočnu dasku ka državnoj službi i privredi, sve veći broj mladih ostaje distanciran od institucionalne politike zbog nedostatka relevantnih politika i stvarnih mogućnosti uključivanja.