Slučaj Regionalnog vodovoda Crnogorskog primorja iz Budve, javnog preduzeća koje ima ključnu ulogu u vodosnabdijevanju crnogorske obale, primjer je institucionalnog (ne)funkcionisanja. Na osnovu više inicijativa građana i zaposlenih, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga sprovelo je inspekcijski nadzor nad procedurom imenovanja izvršnog direktora Krsta Radovića iz redova Demokrata Alekse Bečića. Nalazi su jasni: imenovanje je bilo protivno zakonima i internim aktima preduzeća.

Kako je sve počelo

Inspekcijski nadzor je pokrenut po više inicijativa, u kojima je ukazano da Radović ne ispunjava uslove za funkciju izvršnog direktora, konkretno da nema pet godina radnog iskustva na rukovodećim pozicijama uz VII-1 nivo obrazovanja, što je minimum propisan Statutom preduzeća i Pravilnikom o sistematizaciji.

Početkom februara 2025. godine izvršen je nadzor, a inspektorka Haida Jevrić-Osmanović utvrdila je da je ugovor o radu zaključen protivno članu 20 Zakona o radu, jer Radović ne ispunjava uslove koji su neophodni za predmetnu poziciju. Time je potvrđeno da su i Pravilnik i Statut preduzeća prekršeni.

Uprkos tome, predsjednik odbora direktora Zoran Lakušić i članovi tog odbora imenovali su Radovića i sa njim zaključili ugovor o radu, pozivajući se na zakone o privrednim društvima i Statut.

Regionalni vodovod se, kako saznaje portal 24kroz7, u odgovoru inspekciji branio tvrdnjom da je riječ o “imenovanju”, a ne o “zapošljavanju”, pa da se na slučaj ne primjenjuju odredbe Zakona o radu. Međutim, inspektorka Jevrić Osmanović u više navrata jasno navodi da se u postupku imenovanja ipak moraju poštovati pravila o kvalifikacijama kada se sklapa ugovor o radu, jer su ta pravila “drugim propisima” jasno definisana.

Nakon prvog inspekcijskog zapisnika od 12. februara 2025. godine, koji je identifikovao nepravilnosti, uslijedila je živa administrativna prepiska. Odbor direktora je pokušao da ospori zaključke inspektorke, ali su svi priloženi dokumenti, uključujući presude Višeg suda, pravilnike i statute, išli u prilog inspekcijskom nalazu.

Nakon analize svih dostavljenih dokaza, uključujući akte o unutrašnjoj organizaciji i pravosnažne presude, inspektorka rada je, kako stoji u posljednjem obavještenju upućenom inicijatorima nadzora, donijela zvanično rješenje o otklanjanju nepravilnosti. U tom dokumentu se potvrđuje da je DOO “Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ nezakonito zaključio ugovor o radu sa Krstom Radovićem.

Zanimljivo je da je Radović, u momentu kontrole, već bio razriješen sa funkcije vršioca dužnosti, ali je odmah potom potpisao ugovor kao izvršni direktor, što je izazvalo sumnje da je time izbjegnuta konkursna procedura.

Rješenje o otklanjanju nepravilnosti nalaže da se nepravilnost otkloni u roku, što bi u praksi značilo razrješenje Krsta Radovića.

Međutim, umjesto da se odluka poštuje, uslijedilo je imenovanje Radovića, po četvrti put, čime su, prema tvrdnjama inspekcije i podnosioca krivičnih prijava, prekršeni svi principi zakonitosti.

Krivične prijave i optužbe za organizovanu grupu

U januaru 2025. godine podnijeta je i krivična prijava Specijalnom državnom tužilaštvu protiv predsjednika odbora direktora Zorana Lakušića i više članova tog tijela. U prijavi se navodi osnovana sumnja da su zloupotrebom službenog položaja omogućili nezakonito imenovanje Krsta Radovića i da su kao grupa djelovali suprotno zakonima i presudama.

U dopuni prijave iz marta 2025, navodi se da je Radović uprkos nedostatku kvalifikacija potpisivao anekse ugovora, zapošljavao druga lica, raspolagao značajnim sredstvima i da je u prethodnom mandatu prouzrokovao štetu od preko 150.000 eura. Iznosi se i podatak da je ukupna procijenjena šteta od svih nezakonitih imenovanja oko 200.000 eura.

Neprijavljeni oglasi i manipulacije procedurama

Inspekcija je takođe utvrdila da su pojedina radna mjesta, uključujući i pozicije bliskih saradnika izvršnog direktora, popunjavana bez javnog oglašavanja, često mimo propisa i sistematizacije. U nekoliko slučajeva, imenovani radnici nijesu ispunjavali kvalifikacione uslove, poput odgovarajuće visine obrazovanja i traženog profila fakulteta.

Posebno se izdvaja slučaj Bojane Rajković, koja je zaposlena kao šefica pravne i administrativne službe, iako prema nalazima inspekcije nije imala pravni fakultet, što je bio izričit uslov.

Šta kaže zakon?

Zakon o radu jasno propisuje da zaključenje ugovora o radu mora da se temelji na ispunjavanju uslova iz sistematizacije i zakonskih normi i nalaže da onaj ko konkuriše na određeno radno mjesto mora imati precizno definisane kvalifikacije, uključujući obrazovanje i radno iskustvo.

U ovom slučaju, ti uslovi nijesu bili ispunjeni, što je bio osnov za izricanje mjera.

Uz to, inspektorka Jevrić Osmanović u najnovijem aktu dodatno pojašnjava da su svi navodi pažljivo razmotreni, kao i da je inspekcija sprovedena u prioritetnom roku, kako bi se zaštitila zakonitost rada u preduzeću od javnog interesa.

Zakon o radu jasno propisuje da se radni odnos može zasnovati samo uz ispunjenje uslova iz sistematizacije, dok Zakon o privrednim društvima reguliše imenovanje, ali ne derogira odredbe koje se odnose na sklapanje ugovora o radu. Drugim riječima, čak i kad je neko imenovan, ne može sklopiti radni odnos bez ispunjenja propisanih uslova.

Zašto je ovo važno?

Regionalni vodovod Crnogorskog primorja nije obično preduzeće. Njegov rad direktno utiče na funkcionisanje najvažnijih turističkih opština na primorju. Od Budve do Herceg Novog, stabilno vodosnabdijevanje zavisi od efikasnog i zakonitog upravljanja ovim sistemom.

Kada se na čelo takvog preduzeća postavlja osoba koja ne ispunjava zakonske uslove, bilo iz političkih, ličnih ili drugih razloga, to nije samo administrativni problem, već pitanje javne odgovornosti.

Ministarstvo rada je jasno stavilo do znanja da preduzeće mora da postupi po rješenju o otklanjanju nepravilnosti. Ako to ne učini, moguće su daljnje mjere, uključujući kazne i prijave.

U zemlji gdje povjerenje u institucije rapidno opada, ovaj slučaj je test, ne samo za zakonodavni okvir, već i za političku volju da se zakon sprovodi jednako za sve. Slučaj Regionalnog vodovoda Crnogorskog primorja nije izolovan, on otkriva sistemske slabosti u upravljanju javnim preduzećima: manjak transparentnosti, ignorisanje institucija i zakona, kao i nedostatak političke odgovornosti.

Umjesto da budu profesionalne i politički neutralne strukture, upravni odbori često postaju produžena ruka lokalnih moćnika, a rukovodne funkcije nagrada za poslušnost, a ne stručnost.

Šira javnost, koja snosi posljedice lošeg upravljanja kroz poreze i cijene usluga, zaslužuje odgovore: ko je odgovoran za ove odluke? Zašto institucije ne reaguju efikasnije? I najvažnije, kada će se odgovornost u upravljanju javnim dobrima konačno mjeriti zakonima, a ne političkom voljom?