Crnoj Gori potrebno je dodatno jačanje bezbjednosno-obavještajnog sektora i njegovih operativnih kapaciteta, ali eventualno proširenje nadležnosti mora biti precizno uređeno zakonom i praćeno snažnim mehanizmima demokratske kontrole. Posebno je važno razlikovati jačanje sposobnosti službi od nekontrolisanog širenja njihovih ovlašćenja, piše Pobjeda.

To je u razgovoru za Pobjedu ocijenio doktor bezbjednosnih nauka Ivan Pekić, govoreći o promjenama koje se u oblasti bezbjednosti i obavještajnog rada sprovode širom Evropske unije.

Prema njegovim riječima, ukoliko država raspolaže kredibilnim operativnim saznanjima o mogućem hibridnom djelovanju protiv Crne Gore, kakve je javno saopštio premijer Milojko Spajić, odgovor mora biti institucionalan, profesionalan i zasnovan na provjerljivim bezbjednosnim procjenama.

Spajić je prije tri nedjelje izrazio zabrinutost zbog ozbiljnih bezbjednosnih operativnih informacija. On je na društvenoj mreži Iks naveo da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su, prema njegovim riječima, uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona.

Premijer je tada ocijenio da je cilj takvih aktivnosti destabilizacija Crne Gore, uz očekivanu podršku pojedinih političkih aktera i dijela medijske scene u zemlji.

Prema nezvaničnim informacijama Pobjede, države koje su pomenute u tom kontekstu su Albanija i Srbija, dok su pojedini izvori navodili i Hrvatsku. Nakon toga uslijedila je konkretna reakcija Evropske unije, koja je najavila ubrzano zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja do kraja godine.

Crna Gora je na mogućnost hibridnih prijetnji upozorila još u aprilu ove godine, kada je od EU zatražila pomoć. To je potvrdila i evropska komesarka za proširenje Marta Kos.

Dan nakon Spajićevog saopštenja reagovao je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, najavivši da će 31. avgusta biti održana hitna sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost.

Međutim, do danas se državni vrh i predstavnici bezbjednosnog sektora nijesu sastali niti su se dodatno oglašavali tim povodom.

EU mijenja pristup bezbjednosti

Bezbjednosne i obavještajne službe država članica EU i NATO-a u posljednjem periodu intenzivirale su aktivnosti usmjerene na borbu protiv različitih oblika hibridnog djelovanja.

Briselski portal Politico piše da je višedecenijska inertnost ovih službi konačno prekinuta, prvenstveno kao posljedica rata u Ukrajini i njegovog prelijevanja na zemlje EU kroz hibridne napade i sabotaže kritične infrastrukture, ali i zbog straha od nepouzdanosti SAD pod vođstvom Donalda Trampa.

U evropskim državama se, kako se navodi, sve intenzivnije razmatra kako obavještajnim agencijama omogućiti dovoljno ovlašćenja za suočavanje sa savremenim prijetnjama, a da se istovremeno zadrži demokratski nadzor nad njihovim radom.

Takav pristup predstavlja svojevrsnu promjenu dosadašnje politike koja je, posebno od sredine 20. vijeka, bila snažno oblikovana iskustvima Drugog svjetskog rata, autoritarnih režima i težnjom ka zaštiti građanskih sloboda. Sada se u pojedinim evropskim državama ponovo razmatraju ranija ograničenja rada nacionalnih obavještajnih službi.

Razlike među državama postoje zbog njihovih specifičnih obavještajnih struktura, istorije i geografskog položaja, ali je zajednički trend povećavanje ovlašćenja službi, u nekim slučajevima i uz cijenu većeg zadiranja u privatnost građana.

Tokom posljednjih nekoliko sedmica više ključnih evropskih zemalja svojim agencijama je dalo dodatna ovlašćenja za ometanje neprijateljskih operacija, izvođenje ofanzivnih sajber-napada i razmjenu obavještajnih podataka sa privatnim kompanijama.

Jedan od primjera je Švedska, najnovija članica NATO-a, koja je formirala Službu za inostrano obavještavanje kako bi se razdvojio rad civilnog i vojnog sektora. Početak rada te službe predviđen je za januar.

Istovremeno je Holandija krajem avgusta započela konsultacije o izmjenama zakona kojima bi bila proširena ovlašćenja dvije obavještajne i bezbjednosne službe – Opšte i Odbrambene.

Austrija takođe priprema značajne promjene zakonodavstva. Ta zemlja, koja se dugo smatra jednom od svjetskih prijestonica špijunaže, prema važećim propisima uglavnom omogućava stranim agentima da djeluju nekažnjeno, osim u slučajevima kada budu uhvaćeni u špijuniranju same Austrije.

Vlada sada pokušava da ukloni tu zakonsku prazninu, što bi moglo otežati djelovanje oko 7.000 špijuna za koje se procjenjuje da trenutno rade u Beču.

Posebno obimne promjene očekuju se u Njemačkoj, imajući u vidu istorijsko iskustvo nacističkog režima i djelovanje istočnonjemačkog Štazija. Vlada kancelara Fridriha Merca predložila je izmjene koje bi trebalo da stupe na snagu u januaru, a prema kojima bi operativci njemačke inostrane obavještajne službe BND mogli da izvode i sabotaže, kao i ofanzivne operacije.

Brisel zabrinut zbog hibridnog uticaja

Ovakvo intenziviranje promjena u načinu rada, nadležnostima i ovlašćenjima evropskih bezbjednosnih službi poklapa se sa informacijama Pobjede da je sredinom avgusta pet stalnih predstavnika ključnih država članica EU održalo hitne konsultacije u Briselu zbog političkih i društvenih dešavanja u Crnoj Gori.

Iz samog vrha Evropske komisije tada je Pobjedi saopšteno da se Crna Gora posljednjih nedjelja, a posebno posljednjih dana, suočava sa pojačanim hibridnim uticajem iz regiona, prvenstveno iz Srbije, čiji bi cilj mogao biti usporavanje ili ugrožavanje evropskog puta zemlje.

Nakon sastanka, ambasadori su neformalnim putem Evropskoj komisiji prenijeli zaključke i preporuke da evropski put Crne Gore mora biti zaštićen od hibridnih uticaja.

Crnogorski odgovor na nove prijetnje

Pekić smatra da situaciju sa hibridnim prijetnjama treba shvatiti ozbiljno, jer one odavno nijesu samo teorijski bezbjednosni koncept.

One danas uključuju sajber-napade, dezinformacije, strano miješanje, obavještajne aktivnosti, pritiske na kritičnu infrastrukturu, kao i različite forme prikrivenog djelovanja.

Upravo zbog takvih prijetnji evropske države posljednjih godina ulažu u jačanje bezbjednosnih i obavještajnih kapaciteta. Zbog toga je, smatra Pekić, opravdano otvoriti pitanje povećanja kapaciteta i nadležnosti crnogorskog bezbjednosno-obavještajnog sistema.

On, međutim, upozorava da Crna Gora ne bi trebalo automatski da kopira modele drugih država.

Svako eventualno proširenje ingerencija bezbjednosnih službi mora biti precizno definisano zakonom, proporcionalno stvarnim prijetnjama i praćeno snažnom parlamentarnom, sudskom i drugom demokratskom kontrolom.

Istovremeno, potrebno je što prije riješiti probleme povezane sa zakonima o Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) i unutrašnjim poslovima.

Pekić posebno insistira na tome da treba razlikovati povećanje operativnih sposobnosti službe od nekontrolisanog širenja njenih ovlašćenja. Ukoliko država zaista raspolaže vjerodostojnim operativnim informacijama o mogućem hibridnom djelovanju protiv zemlje, odgovor mora biti institucionalan, profesionalan i zasnovan na provjerljivim procjenama.

Zbog toga, prema njegovom mišljenju, fokus ne treba da bude isključivo na povećanju ovlašćenja, već na drugačijem i savremenijem odgovoru na bezbjednosne izazove.

Prioritet bi, kako kaže, trebalo da budu modernizacija službe, kvalitetnija razmjena podataka između ANB-a, policije i drugih institucija, snažniji kapaciteti za sajber i kontraobavještajnu zaštitu, praćenje stranog malignog uticaja i efikasnija međunarodna saradnja.

Crnoj Gori je zato potrebno jačanje bezbjednosno-obavještajnog sistema, ali ne po principu povećavanja moći po svaku cijenu.

U demokratskom društvu, ističe Pekić, veća ovlašćenja službi moraju biti praćena i snažnijim mehanizmima kontrole njihovog rada. To je, prema njegovoj ocjeni, najbolji način da se istovremeno zaštite nacionalna bezbjednost i demokratski poredak.

Agencija za sajber bezbjednost bez direktora

Poseban značaj u aktuelnim okolnostima ima i Agencija za sajber bezbjednost, koja je osnovana ranije, ali je tek nedavno aktivirana.

Pekić smatra da su od te institucije opravdano očekivani znatno bolji rezultati. Umjesto toga, javnost je, prema njegovoj ocjeni, svjedočila političkim nesuglasicama, koje su na kraju rezultirale problemima oko izbora direktora.

Agencija tako trenutno funkcioniše bez regularno izabranog direktora, što Pekić smatra ozbiljnim problemom, posebno imajući u vidu njenu ulogu u sistemu zaštite države.

On ukazuje da je ova institucija od ključnog značaja za suočavanje sa dezinformacijama, zaštitu kritične infrastrukture, kao i sa ekonomskim, zdravstvenim i drugim posljedicama hibridnog djelovanja.

Ipak, njena efikasnost bi, smatra Pekić, bila najveća kroz saradnju sa ANB-om.

U sadašnjoj situaciji, zaključuje on, Crna Gora ostaje bez punog kapaciteta za odgovor na ove izazove, dok ključni dio odbrane trenutno predstavlja kontraobavještajna zaštita koju pruža ANB.