Iako se često govori o racionalizaciji troškova i odgovornijem upravljanju javnim novcem, podaci objavljeni na sajtu izvršne vlasti ukazuju na sasvim drugačiju praksu – samo tokom januara ove godine troškovi Generalni sekretarijat Vlade Crne Gore dostigli su čak 301.735 eura, dok je kabinet premijera Milojko Spajić u istom periodu potrošio dodatnih 53.317 eura.

Detaljniji uvid u analitičke kartice pokazuje da se najveći dio sredstava u Generalnom sekretarijatu odnosi na zarade zaposlenih, za koje je izdvojeno oko 175.616 eura, dok su ukupni izdaci za zarade, poreze i doprinose u kabinetu predsjednika Vlade iznosili 48.581 euro. U ovu sumu uključeni su troškovi za redovan rad (38.164 eura), kao i niz pratećih obaveza poput doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti (512 eura), Fond rada (102 eura), profesionalnu rehabilitaciju invalida (349 eura) i opštinski prirez (553 eura).

Međutim, pored ovih standardnih budžetskih izdvajanja, posebnu pažnju privlače dodatni troškovi koji ukazuju na raskošniji način funkcionisanja administracije. Tako je Spajićev kabinet samo za dnevnice za službena putovanja u inostranstvo tokom januara izdvojio 1.602 eura, dok je za reprezentaciju u zemlji i inostranstvu potrošeno još 1.979 eura. Kao da to nije dovoljno, dodatnih 1.154 eura otišlo je na održavanje vozila, prevoz i smještaj tokom tih putovanja.

Sličan obrazac potrošnje vidljiv je i u Generalnom sekretarijatu, na čijem je čelu Dragoljub Nikolić, gdje su izdaci za službena putovanja u inostranstvo značajno veći. Samo za dnevnice potrošeno je 3.807 eura, dok je za prevoz izdvojeno oko 8.000 eura, a za smještaj dodatnih 2.500 eura. Ovakvi iznosi otvaraju pitanje opravdanosti i stvarne potrebe za tolikim brojem i obimom službenih putovanja.

Troškovi komunikacije takođe ne zaostaju – oko 4.000 eura izdvojeno je za fiksne i mobilne telefone u jednom mjesecu, što dodatno opterećuje budžet i ukazuje na izostanak štednje i kontrole.

Generalni sekretarijat, institucija zadužena za praćenje rada i sprovođenje politika izvršne vlasti, funkcioniše kroz široku mrežu organizacionih jedinica – od kabineta potpredsjednika Vlade, preko sektora za poslove Vlade i protokola, do službi za finansije, odnose s javnošću, pravne poslove i informatičku podršku, uključujući i kancelariju zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava i Avio-servis. Upravo takva razgranata struktura, iako formalno opravdana sistematizacijom, u praksi često znači i veće troškove koji se na kraju slivaju na teret građana.

Sve ove brojke, kada se saberu, ostavljaju utisak administracije koja, uprkos javnim obećanjima o efikasnosti i štednji, nastavlja da troši značajna sredstva bez vidljivih pokušaja racionalizacije. U vremenu kada građani osjećaju ekonomski pritisak i rast troškova života, ovakva potrošnja državnih organa djeluje kao još jedan primjer nesklada između političkih poruka i stvarnog upravljanja javnim finansijama.